Abnormalna količina TV novca koja će se od iduće sezone sliti u ionaku situ englesku nogometnu ligu ruši sve barijere. Englezi mogu ulagati u što god žele, njihov 17. klub imat će više novca od većine sudionika Lige prvaka i više od gotovo svih u ostatku svijeta.

Između ostalog vlasnici tamošnjih klubova ulažu i u trenere. Ne kako bi 'gasili rezultatsku vatru', već metu nogometno tržište uzimajući sve najprogresivnije stratege lijepe igre. Neki su već došli, neki dogovorili uvjete i čekaju ljeto, a neki završavaju pregovore i odbrojavaju do uključenja u najveću trenersku bitku svih vremena.

Arsene Wenger kormilari Arsenalom od davne 1996. Borio se s Fergusonom, Mourinhom i ostalim velikanima već duga dva desetljeća, ali sada ga čeka nešto sasvim novo. Premiership postaje trenerska Liga prvaka.

Već je ova sezona iznjedrila nove zvijezde u vidu Mauricia Pochettina i Slavena Bilića, te povratak u arenu starog lava Claudija Ranierija koji će sasvim sigurno dobiti nagradu za najboljeg trenera nove sezone. Njegov Leicester je najbolje što se europskom nogometu dogodilo u zadnjih 20 godina!

No, iduća sezona bit će sasvim drugačija. Svježa, uzbudljiva, sasvim nepredvidljiva. Jürgen Klopp će doći dva koraka bliže svom idealu u Liverpoolu, Pep Guardiola će od Cityja dobiti ptičjeg mlijeka da što brže i efikasnije implementira svoju ticu tacu u surovom Premiershipu; a Jose Mourinho i Diego Simeone, važno je za ovu priču da se te projekcije i ostvare, gradit će nogometne tvrđave u Unitedu i Chelseaeju.

Sudarat će se najveći nogometni umovi, morat će se širiti i igrački kadrovi. Velikani će morati imati planove A, B i C, već obzirom na koga će ići idućeg vikenda. Odlučivat će nijanse i, nadajmo se, nove ideje u najraskošnijoj nogometnoj bitki mozgova. Sljedeća sezona donijet će ljubiteljima Premiershipa revoluciju. Stagnacija će značiti propadanje, izvjesno je i da će neki koji će raditi sjajan posao ostati uskraćen za pravi rezultat. Jednostavno, koncentracija novih ljudi i ideja biti će, na radost navijača, prevelika.