Prvi dio razgovora s predsjednikom Medveščaka odnosio se na poslovni dio funkcioniranja kluba, tijekom kojeg je Gojanović otkrio koji su najveći problemi, te zašto im je toliko teško napraviti temelje za dugoročni plan.

Sve to otkrio je kroz naša pitanja na našem community portalu Tribina.hr

Koja je razlika voditi firmu i sportski kolektiv ili su iste zakonitosti?
U ovom slučaju nema razlike. Jednaka je odgovornost, trud, količina rada, komunikacija... Mi u Medveščaku se trudimo klub voditi jednako odgovorno kao bilo koju drugu kompaniju.

Cilj biznisa je profit, a sporta sportski uspjeh. Sličnosti i razlike?
Imate cilj kojem težite! Cilj u sportu je rezultat, ali i odgovorno poslovanje. Cilj u kompaniji je profit, ali i odgovorno poslovanje. U oba slučaja odgovorni ste za veliki tim ljudi, s jedne strane su možda potrošači i kupci, s druge strane uz klub su navijači.

Što je sa svakodnevicom, s kojim se najčešće problemima susrećete, a da se manje o njima zna?
Prije svega to je pitanje budžeta i financija jer smo malo tržište, a zahtjevi oko igranja u KHL-a su veliki. Tu je momčad, igrači s obiteljima koji nisu iz Hrvatske i kojima se trudimo pomoći da se prilagode. Tu su i navijači, trudimo se da budu zadovoljni. Naravno, puno je tu i tehničkih pitanja i problema, npr. pokvario se bus momčadi, otkazan je let iz Rusije, topi se led, dvorana je prezauzeta, a nama je potreban još jedan trening, itd.

Mislite li da je Medveščak kao biznis dugoročno održiv? Naelektrizirali ste cijelu hrvatsku javnost na početku, može li to beskonačno trajati?
Ovisno od ulaganja u klub i sport. Uvijek govorim, da bi klub napredovao nužna je velika investicija. Investicije ne postoje u Hrvatskoj. Ja osobno nisam bogat i nemam novca da mogu sam, za sada smo ovisni od sponzora i navijača koji kupuju ulaznice. Smatram kako smo postavili odlične temelje, pokazali da se može i da se radom postižu rezultati.

U kojem omjeru se financirate od sponzora, a u kojemu od navijača?
Od vlastitih prihoda ostvarimo oko 8 %, a to uključuje marketinška prava, medijska prava, fan shop, ulaznice i privatnu investiciju. Ostatak od ukupnih 100 %, a to je preostalih oko 92% osiguravaju sponzori! Bez sponzora nema kluba, barem ne u financijskom dijelu.

Cilj nam je sponzore potpisati uvijek na više sezona, mada je u Hrvatskoj to vrlo teško. To smo uspjeli s ulaskom u KHL i sponzorske ugovore potpisali na 3 godine. Međutim, čim krene problem u gospodarstvu odmah se odrazi na sponzorstva i najviše na sport. Smatram da ovo što smo napravili, osobito osigurali takva sredstva od sponzora je rijetkost u hrvatskom sportu. I da su navijači, javnost i mediji to prepoznali.

Postoji li plan ili težnja da se promijeni taj 8-92 omjer? Ima li mogućnosti za to?
Postoji, ali tada ulaznica neće koštati 40 ili 60 kuna, već ce koštati 100 ili 200 kuna i svi u dvorani kupit će ulaznicu... Ta vremena kod nas još nisu došla i toga smo svjesni. Primjerice, ako dođe privatni investitor i kaže - ulažem milijune u klub, ali se igra po mojim pravilima -naravno, mi moramo pristati na ta pravila... Glavno pravilo je sigurnost i održivost kluba i poštovanje navijača.

Jesu li postojeće cijene ulaznica plafon?
Mi smo ove godine odradili odličnu školu s ulaznicama i puno naučili... Prijašnjih sezona dnevna ulaznica bila je prvo u EBEL-u 30, pa 40, pa prošle sezone 50 kuna, a ove smo sezone digli ulaznice na 60 kuna slijedom kvalitete lige i hokeja koji nudimo, vrijednosti momčadi kako naše tako i onih koji dolaze, kao i želje da promijenimo ovaj odnos i postanemo neovisniji od zahtjeva sponzora.

Međutim, slijedom cijele situacije u našem društvu, pokazalo se da si ljudi ne mogu priuštiti ulaznicu od 60 kuna... Vi na hokej ne idete sami - vodite prijatelja, ženu, klinca… Hoćete popit pivo, sok, pojest hot dog... Jedna utakmica košta vas barem 50 eura ako idete u društvu, a mi igramo utorak – četvrtak - subota u jednom tjednu, izračunajte…

Dosad se napravilo puno toga dobrog, ali koji je plan B?
Ovisno. Ako nestane sponzora, zatražiti nove sponzore ili izvore financiranja. Ako nestane lige, pronaći novu ligu. Nećemo klub prepustiti propadanju nakon ovih šest sezona.

Dakle... U ovom trenutku je vrlo teško razmišljati na duge staze?
Ne možemo razmišljati na duge staze. Vi ne znate što će biti sutra. Trudimo se održati klub na nogama što je duže moguće.

Može li Medveščak zaraditi od prodaje igrača?
Ne, barem ne još uvijek, mada to u hokeju nije kao u drugim sportovima, osobito nogometu... Mi igračima ne možemo ponuditi puno, ali im nudimo priliku da se pokažu kod nas i dobiju možda bolji i unosniji ugovor. Mi ne možemo odgovarati na ponude drugih klubova jer novca nemamo. Ako igrač želi otići, mi ga ne sprječavamo, ali tražimo da se poštuje ugovor, odnosno klauzula o odšteti. Odštetu dogovaraju naš klub i novi klub, igrač s time nema veze.

Pitaju me često oko Borne Rendulića i njegovog odlaska u NHL budući da je Medveščakov igrač. Koliko smo zaradili obzirom na njegov ugovor. Mi smo se u želji da Borna uspije odrekli svih traženja i to je bio prvi i vrlo važan korak da bi njegov agent mogao krenuti prema NHL-u. Iznimno smo ponosni na Bornu i da je izašao iz naše škole.

Koliko novaca dobivate od grada i od države?
Od grada bismo ove godine trebali dobiti 500,000 kuna koji su planirani za naše omladinske pogone, školu, i našu EBYSL momčad čiji je budžet oko milijun eura. Od države ne dobivamo novac. Novac tražimo isključivo u biznis sektoru. Javni novac neka ide tamo gdje treba - škole, vrtići, bolnice.

Drugi dio razgovora s Damirom Gojanovićem, u kojem smo se fokusirali na sportski dio priče, čitajte uskoro na tportalu…