PRED UTAKMICU ODLUKE

Posljednji potez Zokija Mamića je čisto 'pucanje u nogu'!

26.11.2014 u 14:23

Bionic
Reading

Kako misli naš analitičar s portala Tribina.hr, Zoran Mamić izabrao je potpuno pogrešno vrijeme za vježbu discipline na Junioru Fernandesu, prije utakmice u kojem će Dinamu trebati jednostavno rečeno – kvalitetni igrači. Zato, kao da je time sam sebi propucao nogu

Iako Zoran Mamić traži alibije u neigranju utakmice s Hajdukom čime je Dinamo skoro 20 dana bez utakmice, nešto drugo se u subotu dogodilo što je puno veći utjecaj na susret sa Astrom od neigranja derbija. Na improviziranom treningu umjesto utakmice Zoran Mamić se uspio 'zakačiti' sa Juniorom Fernandesom i time pokazao da uopće nije svjestan trenutka u kojem se Dinamo nalazi i što mu jedino može spasiti sezonu. Dinamo je pred, doslovno, eliminacijskom utakmicom i u takvim utakmicama ne odlučuje disciplina, priprema, poslušnost ili trenerske bravure nego je sad vrijeme za, jednostavno rečeno, kvalitetu.

A te kvalitete je u Dinamu dosta malo; imate solidan napad, Brozovića koji je OK kad je u najboljem izdanju i pouzdanog Pinta. I to je to. Sve ostalo je čista potporna snaga, sporedni igrači koji nikad i nigdje ne mogu raditi razliku, osim u negativnom smislu. U ovakvim utakmicama se mora vidjeti zašto neke igrače platite par milijuna nečega i plaćate masno, a zašto neki mogu biti sretni da uopće igraju u klubu kao Dinamo. Da nije tako, da je za ovakav susret bitna disciplina ili pokoravanje trenerovim zapovijedima, onda bi igrači kao Ademi ili Pivarić bili najskuplji izdanci modre svlačionice, a svi igrači koji slušaju bi imali jednaku vrijednost, bez odskakanja. No, u stvarnosti tako nije, Ademi na svoj najbolji dan ne može odigrati puno lošije nego na svoj najlošiji, dok su te amplitude kod igrača kao Fernandes ili Soudani ipak puno veće. A Dinamu za pobjedu u ovakvom trenutku u Rumunjskoj trebaju Soudani i Fernandes na najvišoj razini.


Nema puno filozofiranja oko Dinamovih šansi. Utakmica s Astrom iz Zagreba se ne može ponoviti jer a) Astra se ipak pribrala, a još važnmije b) Dinamo je danas neusporedivo uzdrmaniji, ranjiviji, sveukupno lošiji nego na početku sezone kad se sve činilo ružičasto. Nema načina da se nekom posebnom taktikom ili genijalnošću trenera napravi išta više čak i kad bi trener bio sposoban za neke bravure. Dinamu je jedini put odigrati utakmicu na kvalitetu, koja je ipak na njegovoj strani naspram Rumunja koji su u barem polurasulu.

Zašto bi se Mamić upucao u nogu svađom sa vjerojatno najkvalitetnijim pojedincem kojeg ima u kadru je zaista teško za shvatiti, ako je Fernandes i napravio neki veliki grijeh, jedino smisleno bi bilo pričekati do zime pa se onda obračunavati s njime. Kao i svi kvalitetni igrači Fernandes zna 'nanjušiti' trenera kakav je i potpuno normalno je da se takvom ne želi pretvoriti u roba koji će samo slijepo izvršavati naredbe. Možda čak Junior Fernandes zna bolje što Dinamo mora napraviti za pobjedu nad Astrom od Zorana Mamića, a to vjerojatno zna i sam Zoran koji mora štititi svoj ego i autoritet iživljavanjem na Junioru iako u potpuno krivom trenutku.

Osim toga, pred Mamićem stoji i dalje jedan enorman problem kojeg nije riješio nitko u zadnjih 10 godina. Dinamo je jednostavno 'luzerska' momčad. Nema veze koji igrači su na terenu, utakmice koje se moraju dobiti se u pravilu gube i to dosta uvjerljivo. Mnogi kao dodatni teret na igračima smatraju aktualna događanja oko kluba i navijača. No, ako išta, ta situacija je olakšanje za većinu Dinamovih igrača. Budimo realni, dosta igrača u modrom dresu je limitirana i već odavno pročitana od publike. Sigurno nije ugodno ako ste Antolić pa slušate komentare o svojoj tromosti ili ako ste Šimunović pa vam se smiju vašim reakcijama, da ne govorimo kako se osjeća Čop u bilo kojem trenutku.

Poslije zadnjih događaja sve to je u drugom planu, trenutno se nitko ne okupira činjenicom da Ibanez ne zna uštopati loptu ili da Machadu treba duže da se okrene oko svoje osi nego publici da isprazni stadion, danas su bitne neke druge stvari. I za većinu Dinamovih igrača takva situacija je pravo olakšanje. Ima izuzetaka kao Fernandes, Soudani ili Henriquez koji bi sigurno radije da njihov talent dođe pogledati više ljudi i da se o njima više piše, ali u prosjeku, Dinamovim igračima na ruku ide da su čim manje u fokusu. Ako u kombinaciju uzmemo da su manjkom pozornosti odterećeni, da igraju sa vjerojatno najlakšim protivnikom s kojim su 'sudbinsku' utakmicu ikad igrali i da su tisućama kilometra od Maksimira i problema koji ovdje muče klub, ovo bi morao biti trenutak kad 'luzerski' mentalitet ima najmanju ulogu ikad. Ako sad ne mogu odigrati kao da im oko noga nisu vezani okovi od tone i pol onda ne mogu nikad.