Prijateljske utakmice prvenstveno služe izbornicima kako bi proširili postojeći kadar, provjeravajući igrače, koji su na marginama reprezentacije, u ogledima s respektabilnim protivnicima. Gledano iz te perspektive Slutsky je probao daleko više novih imena od Čačića, te je zapravo u nekoliko dana imao dvije jake provjere (Portugal, Hrvatska) u kojima je probao značajan broj igrača. U pobjedi protiv Portugala igrala je nominalno prva ekipa Rusije, dok u večerašnjem srazu s Hrvatskom samo je Roman Shirokov počeo od igrača koji mogu računati na početnih jedanaest Slutskya. S druge strane, Čačić je imao samo jednu prijateljsku utakmicu te je uslijed ozljeda i važnog ogleda U-21 reprezentacije ostao bez nekoliko važnijih imena, te je u startu u postavi osvanulo 5-6 prvotimaca, preko kojih je Čačić htio doći do pobjede; a što Čačić može zaključiti iz iste donosim u nastavku.

1. Darijo Srna nema što tražiti u prvoj postavi

Srna je zaista napravio dobru karijeru, no ona mu ne daje za pravo da uzurpira desni bok Hrvatske iako objektivno već nekoliko sezona nije u formi koja ga je prije krasila. Spor, nesiguran, loš u izlascima prema naprijed i bez opasnih nabacivanja, Darijo Srna je opasnost i rupa u obrani koju će iskoristiti svaki iole ozbiljniji protivnik. Takvo stanje pada još teže kad smo vidjeli koliko je preokretu rezultata kumovao Vrsaljko ulaskom na poluvremenu. Moderan, brz, britak bek koji voli odlaske na protivničku polovicu i čije obrambene mušice bi bilo lakše potrpiti nego one od kapetana mu Srne.

2. Lijevi bok je i dalje bolna točka

Pivarić je trenutno najbolji lijevi bek u Hrvatskoj što ne znači da možemo bezbrižno sjediti i čekati EURO kako to Čačić radi s dotičnim i Pranjićem kao nedodirljivima. Naime, nepozivanje neke druge opcije na lijevom beku koja bi se provjerila u prijateljskoj utakmici je prilično neozbiljan potez od strane Čačića. Što je s Leovcem u PAOK-u ili nekom trećom opcijom uslijed Strinićevog neigranja ostaje nejasno ako vidimo koliko Pivarić pliva u ogledu s rezervama Rusije. Gol ide na njegovu dušu jer je neodgovorno otišao predaleko u napad, dok ga je Kalinić izvukao odličnom reakcijom u drugom poluvremenu kada je Pivarić kopirao Srnu protiv Norvežana; ne treba zaboraviti reakciju dotičnog kada je zamalo poklonio gol za izjednačenje neopreznošću na drugoj stativi tokom jednog ubačaja.

3. Igra stopera nije kompletno razočarala

Dok zadržavam skepsu prema Vidi, jer se radi o tipu igrača koji pod pritiskom vrlo lako puca, te postaje prilično grub. Navedeno se moglo vidjeti u prvom poluvremenu kada je trebao biti primjer neiskusnijem Leškoviću dok se događalo upravo suprotno. Grub start za opravdani žuti karton i opća nervoza koju je širio u prvom poluvremenu je bila sušta suprotnost mirnom i odmjerenom Leškoviću koji se pokazao u pravom svijetlu. Naime, dobro je znati da u HNL-u igra stoper na kojeg se može pouzdati ako bude trebalo; iako treba priznati kako ni Vida ni Lešković nisu bili pod ozbiljnijim pritiskom protivnika.

4. Zamjene u veznoj liniji se nisu nametnule

Vezna linija je večeras imala pravu Jekyll i Hyde izvedbu, u dva oprečna poluvremna. Močinić i Badelj su prvo poluvrijeme odigrali nenametljivo s dosta grešaka, što zapravo i očitava karakter oba igrača. Oni su vrijedni radnici, ali nikako ne vođe, igrači koji će na sebe preuzeti odgovornost, iako su primjetno bili stabilniji kako se ekipa dizala. Šteta je što zbog obaveza u U-21 reprezentaciji nismo vidjeli Pašalića, baš kao što je lijepo što je izostalo Rakitićevo vucaranje po terenu kada obuče kockasti dres. Svakako je dobitak igra Brozovića u drugom poluvremenu kojem treba podizati samopouzdanje nakon što je pao u drugi plan kod Mancinija. Gol će mu svakako pomoći, te ne treba zaboraviti i vrlo dobre lopte koje su savršeno pratile Vrsaljkova ubacivanja iz drugog plana. Njegov klupski kolega Perišić je jedini nezamjenjivi član reprezentacije, te je i večeras pokazao zašto je tomu tako. Konkretan, brz, inteligentan igrač koji predstavlja rijetkost u ekipi jer može proći igrača i napraviti višak kroz dribling.

5. Mandžukić i Kalinić ne mogu igrati zajedno

Pobjeda ne bi smjela Čačiću zamazati oči, jer u jačim utakmicama ovaj par ne može igrati zajedno. Večeras su oba dala gol, no jasno je kako bi Kalinić trebao biti prvi odabir za usamljenu špicu. Bolje se gradi, bolje se kreće i ubojitiji je od Mandžukića koji je još uvijek u krizi kojoj se ne nazire kraj. Naime, u klubu postoje napadačke opcije koje su tehnički puno jače, dok se u reprezentaciji pojavio Kalinić. Čačić će vjerojatno nastaviti s politikom nezamjeravanja, no vrlo lako bi mu se to moglo obiti u glavu. Također nauštrb Mandžukića nismo mogli vidjeti u kakvom je stanju Kramarić i koliko on može biti joker s klupe u paru s Kalinićem; kada imamo potentnijeg igrača koji može biti drugi napadač u nešto povučenijoj ulozi iza isturene špice Kalinića.

Konačno, Čačić je htio pobijediti ovu utakmicu kako bi zadržao pozitivnu atmosferu među igračima uslijed nikad slabije podrške javnosti. To su jasno odavale i zamjene, koje su bile podređene rezultatu, a i kadar igrača je bio prilično siromašan (samo 4 zamjene ako ne računamo Vargića!). Navedeno u jednu ruku i čudi budući da novi izbornik uobičajeno nosi nove ideje i želi provjeriti nove igrače, ali ako znamo tko je izbornik i kako je isti izbornik postao, možda su sve ove sugestije i primjedbe potpuno nebitne jer ionako par ljudi bira tko smije igrati, gledati i pisati o reprezentaciji... stoga potiho da nas Davor ne čuje...dok je u Savez kapnulo još nekoliko tisuća eura, dok je FIFA-in rejting još malo porastao i dok je Čačić potrošio još jedan prijateljski termin da potvrdimo tko je igrač prve postave, a tko nije. Neki od nas imaju oči otvorene cijelo vrijeme, a neki po potrebi...

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja nogometnog communityja!