Dinamo (i dalje!) nema vratara na kojeg može računati
Migliore, Zelenika, Sandomierski, Ježina… niz će se vrlo vjerojatno morati nastaviti nekom akvizicijom ovoga ljeta, koja će ponovo biti 'trajno rješenje', vratar u kojeg će se polagati nade. Ako je nogometno tržište prepuno jedne pozicije na kojoj se za mali novac može dovesti vrlo solidnog nogometaša, onda to vrijedi za poziciju vratara. Koliko god morali preplatiti kako biste doveli pravog napadača, toliko možete malo platiti kako biste doveli jako dobrog vratara. No, Dinamo tek treba potvrditi istinitost te tvrdnje.

Duje Čop nije za reprezentaciju
Ne može se o kvalitetama igrača zaključiti samo na temelju dva susreta, ali ako se pogleda malo bolje, nije to zaključak baš od jučer. U sedam bitnih europskih utakmica (Austrija i one Europske lige), Duje Čop postigao je jedan pogodak, na Maksimiru protiv 'druge' momčadi Ludogorca, a niti tada, a niti u ove dvije utakmice nije pokazao ništa čime bi iskočio. Točnije, ništa čime bi bilo koga uvjerio da je čovjek koji se može boriti ne protiv Thiaga Silve, nego protiv obrambenih igrača kakvi igraju u obrani bilo Meksika ili Kameruna. Koliko god ligaških golova postigao.

Fernandes vrijedi više nego se mislilo
Problem Dinamove ofenzive bio je i više nego očit u ove dvije utakmice, pošto modri gotovo da nisu stvorili pravu priliku pred protivničkim vratima. Tome vjerojatno ne bi bilo tako da je Čileanac bio na terenu, jer onda protivnici ne bi mogli posvetiti toliko pažnje Soudaniju, već bi na terenu bila dva igrača koji mogu 'stvarati višak'. Bez njega na terenu, tercet Ademi-Brozović-Antolić, iako ombrabeno dobar na Kantridi, djeluje sterilno, a pogotovo ovaj potonji, koji ni na koji način nije uspio napraviti ništa u sredini terena, iako igra na poziciji 'desetke', pa mu je to primarni zadatak. Još jedna bolna pozicija u modroj ekipi.

Momčad je plitka, preplitka…
Nije to samo ozljeda Fernandesa, nego i drugih igrača, pogotovo na stoperskim pozicijama. Ali klub poput Dinama ne može si dozvoliti takvu neplaniranu situaciju, ne može si dozvoliti da pola momčadi ima jednu te istu tešku ozljedu. To je stvar planiranja, trenažnog procesa i svega ostalog što spada u najširem smislu – u sportsku politiku. Iako je ove sezone bilo dobrih vijesti (dolasci Soudanija i Fernandesa prije svega…) i dalje se čini kako po pitanju kadrovske politike prevladavaju one koje su u najmanju ruku – ne baš idealne.

Jeftini pogoci - pravilo, a ne izuzetak
Taman kad se na proljeće činilo da je Zoran Mamić, zajedno s Krznarom i Cvitanovićem uspio stvoriti ekipu koja će postizati, a ne primati jeftine golove, ove dvije utakmice kupa to su demantirale. Mislio je Dinamov puk da su oni sada izuzetak - ah, kako naivno... Osim ovih dvoboja, teško se sjetiti ijedne europske utakmice ove sezone (osim protiv PSV-a u Maksimiru), da modri nisu kasirali pogodak koji je izgledao kao da se mogao izbjeći. Dva puta Ježina sada, u kvalifikacijama za Ligu prvaka Zelenika, te Dinamova cijela obrana u skupinama pokazali su iste bolesti. Lijek se tek treba otkriti…