Europska nogometna mreža najjača je na svijetu, tu nema nikakve dileme. Liga prvaka je europsko natjecanje koje u sebi obuhvaća najbolje igrače i trenere, a disperzirana je među uglavnom klubovima i zemljama srednje Europe, gdje onda znanje, novotarije i ideje najbolje cirkuliraju i najbrže se provode. Zbog toga do dan danas središnja Europa ostaje dominantna nogometna sila, a kako sada stvari stoje – to se ne bi smjelo niti promijeniti tako brzo. Argentina i Brazil će uvijek biti u vrhu, a trebati će pričekati novu generaciju u Japanu i SAD-u, kako bi se vidjelo hoće li se ove dvije nacije moći pridružiti vrhu. U ženskom nogometu to su već postigli, ali za muški imaju veliki hendikep…

Kompjuterski rečeno – nemaju dovoljno kvalitetne inženjere kako bi pratili razvoj softvera koji se događa u Europi. Hoće li uštrcati dovoljno novca kako bi to kompenzirali, ostaje da vidimo, ali ono što je ključno je da odgoje generaciju klinaca kojima će nogomet biti prvi sport, te da ga prihvate kao važan dio svoje sportske kulture (to se posebno odnosi na SAD), a onda ćemo vidjeti…

Što se SP-a tiče, ako pogledamo situaciju unazad 30 godina, dakle od Španjolske 1982., ona je takva da se odigralo samo jedno prvenstvo bez barem tri europske reprezentacije u polufinalu. Ovo je popis europskih reprezentacija u polufinalu:

SPA 82: Italija, Njemačka, Poljska, Francuska
MEX 86: Zap. Njemačka, Francuska, Belgija
ITA 90: Njemačka, Italija, Engleska
USA 94: Italija, Švedska, Bugarska
FRA 98: Francuska, Hrvatska, Nizozemska
JP i JK 02: Njemačka, Turska
NJE 06: Italija, Francuska, Njemačka, Portugal
JAR 10: Španjolska, Nizozemska, Njemačka.

Dakle, samo jednom u posljednjih 30 godina, i to pod vrlo sumnjivim okolnostima, u polufinalu SP-a nije se našlo barem tri europske reprezentacije. To je i više nego dovoljan dokaz koliko modernim nogometom dominira Europa, točnije rečeno centralna Europa. No, ako pogledamo u prošlost, postoje li neka prvenstva koja bi bila slična ovome koje će se održati u Brazilu? Kako bismo to zaključili, pogledajmo neke posebnosti u odnosu na Europu; vremenska razlika, temperaturna razlika i razlika u tlaku zraka.

Baš zbog toga, prvenstvo u Južnoj Africi – prvo na kojem je slavila europska momčad van Europe – bilo je zapravo prvenstvo kao na europskom tlu, jer nisu postojale spomenute razlike. Zapravo, bilo je hladno i po 'europskom' vremenu – čak 'europskije' od same Europe. S druge strane, pogotovo u SAD-u 1994., te Japanu i Koreji 2002., te su razlike bile dovoljno primjetne da bi narednom prvenstvo bilo s njima usporedivo. Dodatno, zbog prijenosa u Europi, dobar dio utakmica neće biti igran pred večer ili pod reflektorima, već tijekom dana, čime će vremenske prilike postati i dodatni faktor.

Uzeti u obzir samo dva prvenstva doista je malo, ali iako se ne može ništa definitivno zaključiti, stvari postaju indikativne. Istina, kao što tablica pokazuje, europske reprezentacije i dalje dominiraju, ali u inače središnje-europskom društvu našle su se dvije momčadi s istoka te jedna sa sjevera – Bugarska, Turska Švedska. Hrvatska se treba računati kao srednja Europa, pogotovo u kontekstu da su svi igrači uzgojeni za vrijeme Jugoslavije, dok je Poljska 1982. doista bila nogometna velesila i nikakvo iznenađenje. Dakle, ako se pogledaju ta dva prvenstva, nisu europske momčadi bile lošije (pogotovo ako se računa da je Španjolska trebala igrati polufinale), već su iznenađenja bila veća, pa i unutar same Europe, ali i izvan nje.

Njemačka i Turska po kvaliteti 2002. nisu bile u top 5 europskih reprezentacije (Njemačka je u međuvremenu, na dva Eura 2000. i 2004. doživjela neviđeni fijasko, što potvrđuje koliko su slabi tada bili), a niti su to 1994. bile Bugarska i Švedska. Dodatno, Koreja je također bila veliko iznenađenje, a bio je to i Brazil, kome je malo tko prije početka Mundijala davao ulogu favorita 2002.

Mislim da su razlozi poprilično očiti, iako nam je uzorak mali i sve to može biti i slučajnost. Ali, kada su uvjeti ekstremniji, do izražaja dolazi fizička sprema pogotovo svježina. Nešto slično bismo mogli gledati i na ovom Svjetskom prvenstvu, a pogotovo ako uzmemo u obzir nevjerojatnu količinu ozljeda i izostanaka koji su pogodili gotovo svaku reprezentaciju. Stoga, mogli bismo ponovo gledati otprilike tri europske reprezentacije u polufinalu, ali ne bi trebalo čuditi kada bi dvije od te tri bile momčadi na koje se pretjerano ne računa. Zato bi konačno na svoje mogli doći Englezi, ili recimo Talijani ili Belgijanaci, a bome i Hrvatska ima svoje šanse…