Hrvatska reprezentacija je jako talentiran skup nogometaša. Pogotovo naš vezni red u kojem imamo tri istinske klase: Modrića, Rakitića i mladog Kovačića. Kada se njihov fokus ne usmjerava prema napadačkoj igri, kad nemamo opciju koja će im pokrivati leđa, onda se dio njihovog učinka gubi.

Što je presudilo utakmicu? Nedostatak 'holdera'. Prvi segment njegovog nedostatka bila bi loša obrana tranzicije. Da se razumijemo, Brazil nije bio briljantan u tom dijelu; obično imaju situaciju gdje jedan vuče loptu, a ostali ne sudjeluju. Kad oni nisu bili briljantni, jasno kako smo mi bili užasni u branjenju tog segmenta. Prije prvog gola imamo situaciju gdje Kovačić gubi loptu na rubu kaznenog prostora i u svega nekoliko sekundi kroz praznu sredinu, a Brazilci dolaze do šanse.

Izjednačujući gol pada na identičan način, samo ovaj put smo kažnjeni. Brazilci prolaze kroz sredinu jednostavno prelagano. Modrić i Rakitić su se priključili napadu, otišli na rub kaznenog prostora, nakon izgubljene lopte u svega nekoliko sekundi lopta dolazi do Neymara. To je ilustracija igre bez 'holdera', on je taj razbijač koji uzima tu loptu ili radi lagani prekršaj kojim se zaustavlja protivnikova tranzicija. Na stranu što je Neymar pogodio milimetarski točan šut Lovrenu kroz noge na koji je i Pletikosa mogao bolje reagirati, do tog šuta vjerojatno ne bi došlo da je postojao čuvar koji bi oslobodio naše vedete iz veznoga reda obrambene odgovornosti. Večeras smo naučili da ni Brozović nije igrač koji može odraditi taj posao. Brozović je odradio solidnu rolu, međutim njegov učinak može bit sličan onom Hendersona u Liverpoolu ili Marchisia u Juventusu gdje oni štite playmakera 'od sprijeda'.

Gdje je još vrijednost holdera? Uz spomenutu podršku kreativnim nositeljima, bez zadnjeg veznog takvog profila bekovi su osuđeni na puno konzervativniju ulogu. Protiv Brazila je Srna mogao na prste nabrojiti koliko je puta prešao centar i pružio širinu napadu. A u situaciji gdje nemamo prava krila upravo bekovi su ti koji moraju donijeti dodatnu dimenziju napadu. A njih ne možemo „osloboditi“ bez nekoga tko će obavljati prljavi posao u sredini.

Postavljena obrana je bila na razini. Tu nam se holder i ne nameće kao nužnost. Međutim, problem u takvoj obrani bila je činjenica što smo igrali prema semaforu. Klišej kaže kako je loše prerano zabiti gol favoritu. To se upravo nama večeras dogodilo. Nakon korektnih 20-ak minuta, obrana se jednostavno uvukla golmanu u krilo. Ako je i bilo situacija u kojima smo dobro upijali pritisak, porazno je bilo vidjeti kako nismo mogli zadržati posjed lopte više od 30-ak sekundi. Što dovodi do situacije da imamo sve te vrhunske veznjake, međutim oni do polovice drugog poluvremena nisu imali period vremena u kojem su se 'razmahali' i uhvatili posjed.

Analizirajući obrambenu izvedbu, možemo spomenuti i kako je prednja linija s Olićem na čelu odradila jako dobar posao, čak i bez Mandžukića. Brazil je imao problema prenijeti loptu u zadnju trećinu terena obzirom da su naši reprezentativci jako dobro markirali bekove i linije dodavanje do dva srednja vezna . Time je Neymar postao 'igrač prostora' relativno daleko od našeg gola, a Oscar je dosta duboko stajao na „njegovoj“ desnoj strani. S obzirom da su naši igrači stajali plitko i blizu svog igrača, osnovni plan bio je izvući Vrsaljka iz obrambene linije, raširiti kanal između njega i Lovrena u koji će ići utrčavanje i lopta. Osim ove varijante Brazil nije imao neke ideje kako ući u našu trećinu. Hulk je bio prestatičan, a naše linije jako blizu. Kasnije se Oscar spuštao još dublje kako bi ostavio prostora za odlazak Alvesa naprijed i time došao do prostora da pokušaju stvoriti višak za prijenos lopte. U situaciji gdje je Hrvatska stajala preduboko, smatram kako Brazil nije pokazao jako mnogo, ništa zapravo kad je riječ o uigranim mehanizmima prijenosa lopte. Zlobnici bi rekli kako je Japanac napravio više posla nego Brazilci.

Kao zaključak Kovaču se nameće riješiti situaciju u sredini terena. Holder je nužnost, s razlogom ga imaju i najbolje ekipe koje bi mogle platiti talent koji mi posjedujemo. A prvenstvo za nas tek počinje, pred nama su Kamerun i Meksiko, ekipe koje će na tranziciju položiti puno više nade nego je to Brazil radi.