Osijek, kojem je opasno visio status prvoligaša, pod njim nema poraza. U četiri utakmice upisao je dvije pobjede i dva remija. Sada je u razgovoru za Germanijak otvorio dušu, počevši s time koliko mu znači ovaj posao, kao 'lokalnom dečku' i bivšem igraču:

'Uvijek nada postoji, jer sve što sam radio u trenerskom poslu radio sam s ciljem da jednog dana dođem do klupe Osijeka. S kadetima sam osvojio Kup, pa sam imao U19. Vodio sam B momčad. Redovito sam gledao treninge seniora, učio od svakog trenera, i pored travnjaka i u stožeru. Nadao sam se da će jednom doći moja šansa.'

'Kada su krenule licitacije s raznim imenima kod posljednje smjene, sjedili smo doma i pričao sam sa suprugom. Rekao sam joj da je možda vrijeme za rastanak ovo ljeto. I to bi mi vjerojatno bila najteža odluka u životu. Želim biti trener, više od svega želim biti trener Osijeka, a nema me na mapi. Ugovor imam do ljeta i nekako sam u sebi prelomio da ću ga odraditi do kraja i pokušati tražiti svoju sreću negdje drugdje', priznaje Radotić.

Nastavio je s emotivnim izlaganjem: 'Pazi, ja sam osoba koja zaista cijeni ono što je netko napravio za mene, a Osijek mi je dao sve. Školovao me, omogućio mi pravilan razvoj, bio mi podrška na mom trenerskom putu. I kroz Akademiju, pa kroz rad u mlađim kategorijama, pa B ekipa, i na koncu slanje u Cibaliju. Sve je to bila progresija. Ušao sam u stožer i čekao svoju priliku. Ugovor je do ljeta, smatrao sam da sam njegovim istekom klubu vratio ono što je uložio u mene. Nisam se više vidio u nekom stožeru, zazirao sam od one etikete ‘vojnik kluba’. Nemojte me krivo shvatiti, meni je NK Osijek sve – ali smatrao sam da mu mogu više pomoći kao trener nego kao član stručnog stožera. Lijepo je biti dio svlačionice i prve momčadi, ali imam druge ambicije. Vidio sam se kao glavni trener.'

Dodao je: 'Sve se dogodilo jako brzo, nisam se ni snašao. Spominjala su se imena Zorana Zekića i Dine Skendera i činilo se da su oni realnija opcija. I još neka imena. Znači, nisam bio ni prva, ni druga, ni treća, ni četvrta opcija. Možda peta ili šesta. I onda sam dobio poziv i rekli su mi da preuzimam. Supruga i obitelj su mi najveći oslonac u životu. Znala je što prolazim i koji je moj način razmišljanja. Samo mi je rekla: ‘E, nemoj mi sada poletjeti.''

Pitao se je li problem u njemu: 'Primjeri u HNL-u govorili su suprotno. Imaš Đalovića. Šafarića koji radi odličan posao u Varaždinu. Gregurinu u Belupu. Lokomotiva je dala priliku Jelaviću. Kad sam to vidio, pitao sam se – je l’ problem u meni? Zašto je u drugim klubovima jednostavno, a kod nas nije?'

Ipak, Radotić je dobio toliko željenu šansu, a sada se to čini kao pun pogodak.