LUDNICA U ARENI

Neponovljiva atmosfera i Ebel pod nogama!

19.11.2012 u 11:54

Bionic
Reading

Toliko pozitivne energije, takvo navijanje, takvo ludilo na tribinama u petak, pa onda i ono nedjeljno 'zvjezdano nebo' za Vukovar, to je nešto neponovljivo, to je čak i puno važnije od velikog uspjeha zasjedanja Medveščaka na čelno mjesto Ebelove ljestvice

Arena Ice Fever je završen, barem kad su u pitanju prve tri utakmice; Medveščak se kočoperi na prvom mjestu Ebelove ljestvice, navijački zanos i dalje je prisutan. Nema veze što je zagrebačka Arena dva i pol puta veća od Doma sportova, 'medvjedi' su je napunili kao od šale. Ako sve te prodane ulaznice na kraju i pomognu upravi kluba, o čemu je proteklih dana govorio Damir Gojanović, onda će nesumnjivo navijači biti još zadovoljniji. Jednostavnije rečeno, bolje ne može!

Rezultatski Medveščak nije gostovanje u Areni odradio sa 100-postotnim uspjehom. Iako su se svi nadali da bi niz nepobjedivosti od 10 utakmica mogao i trebao biti nastavljen i kontra Olimpije, Ljubljančani su iskoristili očajan dan 'medvjeda' i s uvjerljivih 4:1 stigli do vrijedne pobjede. U toj utakmici ni tribine nisu bile do kraja ispunjene, unatoč tome što su karte bile gotovo rasprodane.

Klagenfurt je gostovao u najvećoj hrvatskoj sportskoj dvorani samo dva dana nakon poraza od slovenske ekipe i tad smo vidjeli dijametralno suprotan Medveščak. Klizački brz i moćan, jak u duelu, uvijek na paku, s izraženom željom za pobjedom. Četiri gola u mreži gostujućeg golmana još i izgleda malo s obzirom na to kakva je igra 'medvjeda' bila.

Na kraju, u nedjelju je stigao i veliki Red Bull. Ove sezone momčadi iz Salzburga baš i ne ide, već su promijenili svoje NHL-ovce, svašta kemijaju, no rezultata nema. Konačnih 2:0 za Medveščak izboreno je, dakle, malo teže od očekivanoga, s igrom koja nije bila na razini prethodne utakmice, no pobjedom je barem zadržano prvo mjesto na ljestvici.

No u ovoj priči ipak nisu najvažniji hokejaši i njihove vrijedne pobjede; priča tjedna su (opet) - navijači! Ako protiv Olimpije i nije bila puna dvorana, a atmosfera je bila slabašna, u preostala dva dana sve je nadoknađeno. S kamatama!

Tomislav Zanoški
Ja sam Hrvat, rođen sam u Hrvatskoj, roditelji su mi odavde i obitelj mi je bila u ratu. Svaka čast generalima. Skidam im kapu jer su se borili za mene. Dobrodošli kući generali!

Ono čemu smo prisustvovali u petak, na dan povratka generala Gotovine i Markača u Hrvatsku, to se ne može usporediti ni sa čime viđenim unazad 10 ili 15 godina. Toliko pozitivne energije, takvo navijanje, takvo ludilo na tribinama nešto je što je izazivalo nevjericu na licima gostujućih navijača, a nimalo ne sumnjamo u to da su i hokejaši iz Klagenfurta bili opčinjeni ludnicom s tribina. Onog trenutka kad su organizatori na veliki semafor postavili čestitku generalima, krenula je 'Moja domovina' iz 15.000 grla, klicalo se i generalima i 'medvjedima', sve je podsjećalo na jedan veliki tulum.

A onda je stigla i nedjelja, dan prisjećanja na žrtvu Vukovara. Bilo je jasno da društvo iz Sektora B nešto sprema, no i organizatori su se ponovno istaknuli. Velika hrvatska zastava s vukovarskim vodotornjem umjesto šahovnice prekrila je jedan dio tribine, bila je tu i poruka 'Vukovar nikada zaboraviti neću', cijela dvorana je prihvatila navijanje 'Vukovar, Vukovar', a zatim je službeni spiker pozvao na minutu šutnje. Nište neobično, reklo bi se, no poruka je imala i dodatak:

'Molimo vas da upalite svoje mobitele i usmjerite ih prema ledu. Stvorimo zvjezdano nebo za Vukovar.'

Nismo baš sigurni, no nije bilo puno onih kojima u narednih nekoliko trenutaka nije kanula suza. Svjetla su se ugasila, a tisuće i tisuće mobitela stvorilo je sliku koja vjerojatno nikad neće biti izbrisana iz pamćenja. Na ledu su se tek u obrisima vidjeli hokejaši koji su trebali započeti utakmicu i gotovo je nemoguće zamisliti kako je njima sve to izgledalo. Iz novinarske lože, iz koje se ipak ne vidi cijela dvorana, slika je bila zastrašujuće prelijepa, kako li je tek bilo sa sredine leda!

Vrlo brzo nakon prve trećine fotografi su na agencije počeli puštati ludo dobre prizore iz Arene, ali fotografije jednostavno ne mogu dočarati ugođaj onih koji su sudjelovali u tom spektaklu. Ugođaj fantastičan i nevjerojatan! Vrlo vjerojatno i neponovljiv!

Dan kasnije dojmovi su se slijegali, ali poruke potpore generalima i Vukovaru nastavljene su preko društvenih mreža. Hokejaši su se i tu istaknuli, baš kao i pobjedama na ledenoj plohi.

Na kraju, potvrda svega lijepoga što se dogodilo unazad tri dana ipak je sportske prirode: Medveščak je prvi na ljestvici, prvi put otkad igra u Ebelu. Nadajmo se da će to biti poticaj nastavku izvrsne atmosfere oko kluba, pa možda i dolasku kojeg sponzora. U današnje teško vrijeme, pogotovo za sport, to bi možda bila i najveća nagrada vrijednim čelnim ljudima kluba...