Nije riječ samo o činjenici da je kapetan Engleske još jednom odigrao ključnu ulogu u velikoj pobjedi svoje reprezentacije, nego o sve glasnijim usporedbama s čovjekom kojeg mnogi smatraju najvećim engleskim napadačem u povijesti svjetskih prvenstava – Garyjem Linekerom.

Kane je protiv Hrvatske stigao do deset pogodaka na svjetskim prvenstvima i tako izjednačio Linekerov rekord. Ono što dodatno fascinira engleske komentatore jest način na koji dolazi do golova.

BBC i britanski analitičari posljednjih dana često koriste gotovo identične opise za obojicu igrača. Ni Lineker ni Kane nisu bili najbrži igrači svoje generacije, nisu bili poznati po atraktivnim driblinzima niti su oduševljavali spektakularnim potezima. Njihova najveća kvaliteta bila je nešto drugo – osjećaj za prostor i nevjerojatna sposobnost da se nađu na pravom mjestu u pravom trenutku.

Lineker je tijekom karijere često govorio kako nije potrebno dodirnuti loptu puno puta da bi odlučio utakmicu. Upravo tu osobinu engleski mediji danas vide kod Kanea.

Protiv Hrvatske to se ponovno vidjelo. Nije bio igrač s najviše dodira, nije sudjelovao u svakoj akciji, ali kada je lopta stigla u kazneni prostor, bio je tamo gdje treba biti. Rezultat su bila dva pogotka i još jedna velika večer za engleskog kapetana.

Posebno zanimljivo zvuče riječi koje se ovih dana mogu čuti među bivšim engleskim reprezentativcima. Mnogi tvrde da je Kane možda tehnički kompletniji nogometaš od Linekera, ali da ih povezuje ista kvaliteta – instinkt kakav imaju samo najveći strijelci.

Upravo zato u Engleskoj više ne raspravljaju o tome pripada li Kane među najveće. Pitanje je samo gdje se nalazi na toj listi.

Ako zabije još jedan pogodak na ovom prvenstvu, samostalno će preuzeti vrh ljestvice engleskih strijelaca na svjetskim prvenstvima i ostaviti iza sebe čovjeka kojeg su generacije navijača smatrale nedodirljivim.

A nakon onoga što je pokazao protiv Hrvatske, malo tko u Engleskoj sumnja da će se to dogoditi vrlo brzo.