Čak ni među redovitim pratiteljima engleskog nogometa nema puno onih koji su upoznati s likom i dijelom Southamptonovog defenzivnog veznjaka Morgana Schneiderlina. No to se polako mijenja, jer sjajne igre mladog Francuza postaje sve teže ne zamijetiti
Eric Cantona jednom je Didiera Deschampsa, svog sunarodnjaka i kapetana francuske reprezentacije, opisao kao 'ništa više od vodonoše'. Deschampsa to nije uvrijedilo, štoviše: 'Svaka momčad treba vodonoše', odgovorio je Cantoni.
Njegove riječi uvijek se iznova potvrđuju kao istinite. U kojem god smjeru nogometna evolucija kretala, sredina terena naprosto ne može bez igrača koji obavljaju, kako se to često kaže, 'prljavi' posao i ključni su za transformaciju iz obrane u napad: njihova prvenstvena uloga je da oduzimaju i presreću lopte te ih prenose ponajprije kratkim dodavanjima bez puno kompliciranja. Budući da je za njih puno važnije kako igraju bez lopte nego s njom, često ostaju nezamijećeni i potcijenjeni, ali njihovo prisustvo na terenu je izuzetno važno, što zorno pokazuje i statistika.
Southamptonov Morgan Schneiderlin nije (još) klasa Deschampsa ili Makelelea, ali njegov učinak na terenu počeo je privlačiti iznimnu pozornost analitičara i velikih klubova. 23-godišnji defenzivni veznjak trenutno je vodeći igrač lige po oduzetim loptama (4,2 po utakmici) i presretenim dodavanjima (3,8), ali taj prosjek stalno raste u posljednjim kolima – u nedavnoj utakmici s QPR-om čak je 10 puta prekinuo suparničko dodavanje, a osam puta oduzeo loptu u izravnom dvoboju (od devet pokušaja). To nisu brojke bez značenja, nego vrlo konkretni podaci koji dokazuju koliko je važan za svoju momčad i uspješan u defenzivnoj igri.
Schneiderlin usto u prosjeku pretrči više nego ijedan drugi nogometaš u Premiershipu i ima 85 posto točnih dodavanja (uputi ih 51 po utakmici). Ovo, pak, jesu statistike koje ne znače puno izvan konteksta, ali analize pokazuju da igrač pokriva gotovo cijelu sredinu terena, a nerijetko i lijevi bok – barem otkako je na Southamptonovu klupu stigao Argentinac Mauricio Pochettino. Iako najpovučeniji član Southamptonovog veznog reda, Schneiderlin podjednako često osvaja lopte na oba dijela terena. Osim toga je ove sezone već zabio četiri pogotka – jedan više nego u svim sezonama dosad provedenim u nižim ligama.
Nije stoga nimalo čudno što su se za ovog poluanonimnog 'vodonošu' počeli zanimati najveći europski klubovi. Iako je nedavno potpisao novi ugovor sa 'Svecima', po kojem bi u klubu trebao ostati sve do 2017., glasine ga često povezuju s Arsenalom i Chelseajem; ako Southampton ne uspije izboriti opstanak, teško će ga moći zadržati. Zanimjivo je, međutim, da taj interes velikih nije od jučer – on je postojao i prije pet godina dok je Schneiderlin još bio 18-godišnjak, a sada je samo oživljen.
Morgan je imao vrlo neobičan nogometni put. Rođen je u malom alzaškom mjestu Zellwilleru na samoj francusko-njemačkoj granici – samo 18 kilometara dalje nalazi se Duttlenheim, gdje je odrastao Arsene Wenger. Englezi su ga skautirali u podmlatku Strasbourga i u mladim francuskim reprezentacijama, a uz interes dvaju londonskih klubova imao je i ponudu (tada) premierligaškog Portsmoutha. Međutim, odlučio se za Southampton i Championship, jer znao je da će tamo najprije dobiti priliku u prvoj momčadi. 'Southampton je nadaleko poznat po razvoju mladih igrača. Ovdje ne moraš čekati da dosegneš određenu dob kako bi igrao. Ako si dobar, igrat ćeš – a to mi je bilo najvažnije', objasnio je.
No klub je zapao u velike financijske probleme i ispao u League One (treća razina natjecanja), a mladi, još 'nedorađeni' Francuz plaćen 1,2 milijuna funti nije se dobro snašao i igrao je prilično loše. Navijači su ga u anketama proglašavali za najveći promašaj. Tada je za trenera stigao Alan Pardew počeo individualno raditi s njim (prije svega na kretanju, tehnici i psihologiji) i spasio mu karijeru. Napredovao je i Southampton: iako je Pardew 2010. otišao u Newcastle, njegova zamjena Nigel Adkins je u dvije godine odveo momčad sastavljenu velikim dijelom od mladih, talentiranih igrača od League One do Premier lige.
Adkins je bio omiljen među igračima kao nijedan prethodni menadžer. Odnosio se prema njima kao prijatelj i stariji brat, a svi kažu da im je ulio ogromno samopouzdanje. Stoga je njegovo otpuštanje u siječnju ove godine bio veliki šok i teško razumljiv potez klupskog čelništva. Slomljenog srca, nije smogao snage ni da se oprosti s igračima. Na vratima svlačionice ostavio im je papirić s tekstom: 'I dalje se smiješite. Imajte vjeru da radite pravu stvar. I dalje nastojte napredovati'. Umjesto potpisa ondje je bila Adkinsova autokarikatura, s ustima razvučenim u široki osmijeh.
Ipak, koliko god bivši trener bio voljen, momčad je pod vodstvom novog počela igrati još bolje, agresivnije, proaktivnije. Pochettino insistira na žestokom presingu i što bržem osvajanju lopte, po mogućnosti u suparničkoj polovici; nevjerojatno energični Schneiderlin, kojeg usto odlikuje sjajna pozicijska inteligencija i koji pršti od samopouzdanja, sada je apsolutno ključni igrač.
Ali priznat će i sam da nije sve u taktičkoj i psihološkoj pripremi. Upitan što je bilo presudno za takvu eksploziju u formi koja je sve iznenadila, igrač je rekao: 'Prehrana. Kad sam igrao u League One svaku sam utakmicu završavao zadihan i umarao se poslije 60 minuta na terenu, a nisam mogao često dolaziti pred suparnička vrata jer se nisam osjećao dovoljno spremnim za učestalo trčanje natrag. Onda sam odlučio da se moram više brinuti o svom tijelu i jesti ispravno. Kao 18-godišnjak sam mislio da na moju spremu neće puno utjecati ako se hranim i hranom iz dostave, ali utjecalo je. Sada jedem samo zdravu hranu.'
Riječ je, dakle, o istinskom profesionalcu kakvog svaka momčad može samo poželjeti, a nakon sve boljih igara ove sezone našao se i u razmišljanjima stručnog stožera francuske reprezentacije – iako njegova zemlja ima klasnih defenzivnih veznih valjda više nego ijedna druga. Ma što King Eric mislio o takvima, današnjih izbornik Didier Deschamps vrhunskog 'vodonošu' pouzdano zna prepoznati.
