Legendarni Mišo Kovač preminuo je u subotu, 31. listopada, u 86. godini života. Hrvatska se oprašta od jednog od svojih najvećih glazbenika, a posebno emotivno njegov odlazak doživljavaju navijači splitskog Hajduka, kluba s kojim je bio povezan gotovo cijeloga života.

I kao da je sudbina htjela da se upravo na dan njegova odlaska nogomet igra na Poljudu. Hajduk je u subotu uvjerljivo pobijedio Goricu 5:0, a nakon posljednjeg sučeva zvižduka stadionom su odjeknule Mišine pjesme. Službeni spiker objavio je vijest o njegovoj smrti, a potom su se čule 'Noćas ćemo zemlji ko materi reći' i 'Ja ne mogu drugo nego da ga volim'.

Bio je to oproštaj čovjeku koji je desetljećima pripadao Hajdukovu svijetu, iako nikada nije zaigrao za prvu momčad Bijelih.

Sanjao je Hajduk, a branio za Šibenik

Malo je poznato da je Mišo Kovač u mladosti ozbiljno razmišljao o nogometnoj karijeri. Odrastao je u Šibeniku, gdje je počeo trenirati nogomet i braniti za juniorsku momčad Šibenika. Među njegovim suigračima bio je i Petar Nadoveza, koji će poslije postati jedna od najvećih legendi Hajduka.

Mišo je o tim danima govorio s posebnim ponosom. U razgovoru za 'Plavi vjesnik' 1967. godine prisjetio se kako su juniori Šibenika jednom pobijedili Hajdukove juniore usred Splita rezultatom 3:0.

'Branio sam u juniorima Šibenika, bila je to dobra momčad. U njoj smo igrali Nadoveza, Žaja, Aralica i ja', ispričao je tada.

Nije skrivao ni da je vjerovao u vlastite vratarske sposobnosti. Ipak, postojala je jedna prepreka.

'Bio sam dobar vratar, bez šale. Samo sam bio malo nizak za gol, možda je i to odlučilo što sam se ostavio nogometa i krenuo putevima zabavne muzike', prisjetio se Mišo.

Nogomet je tako izgubio jednog ambicioznog mladog vratara, a hrvatska glazba dobila čovjeka koji će obilježiti desetljeća.

'Ja sam Šibenčanin, ali sam veliki hajdukovac'

Iako je rođen i odrastao u Šibeniku, Mišo nikada nije skrivao kojem klubu pripada njegovo navijačko srce. Kao dječak redovito je odlazio u Split gledati Hajduk, često putujući brodom, a utakmice na Starom placu bile su mu poseban doživljaj.

'Na Starom sam placu bio sto puta na utakmicama kao mulac. Ja sam Šibenčanin, ali sam veliki hajdukovac', rekao je jednom prilikom.

Ta povezanost nije nestala ni kada je postao jedna od najvećih glazbenih zvijezda bivše države. Naprotiv, kako je rasla njegova popularnost, tako je Mišo sve snažnije postajao dio dalmatinskog i hajdučkog identiteta.

Njegove pjesme, osobito one posvećene Dalmaciji, odavno su pronašle svoje mjesto na tribinama. Stihovi 'Noćas ćemo zemlji ko materi reći' postali su dio navijačke kulture, a njegova prepoznatljiva pojava, s tamnim naočalama i podignutim rukama, jedan od simbola Dalmacije.

Na Poljud je izašao u Hajdukovu dresu

Jedan od posebno upečatljivih trenutaka njegove povezanosti s Hajdukom dogodio se 2001. godine, kada je prije derbija Hajduka i Dinama na Poljudu nastupio u bijelom dresu s brojem devet.

Za čovjeka koji je kao dječak sanjao da će jednoga dana zaigrati za Hajduk, taj je izlazak pred navijače imao posebnu simboliku. Nije na travnjak istrčao kao nogometaš, nego kao jedan od najvećih hrvatskih pjevača, ali dočekala ga je publika kojoj je pripadao.

Mišo je tijekom karijere nastupao pred golemim brojem ljudi, no Poljud je za njega imao posebno značenje. Na tom je stadionu 1993. održao veliki koncert 'Noć svijeća', u jednom od najtežih razdoblja svojeg života, nakon smrti sina Edija.

Njegova veza s Hajdukom nije bila samo pitanje navijačke pripadnosti. Bila je dio njegova odrastanja, identiteta i glazbe koju je stvarao.

I zato je subotnji oproštaj na Poljudu imao posebnu težinu. Mišo Kovač nikada nije ostvario dječački san da postane Hajdukov vratar, ali je ostvario nešto što malo kojem nogometašu pođe za rukom.

Postao je čovjek čije će pjesme Hajdukovi navijači pjevati još generacijama.