Hrvatska je reprezentacija okončala svoju avanturu u Brazilu, a igrači odlaze na (zasluženi) odmor, isto kao i izbornik Niko Kovač. Analizirajući sve što se dogodilo tijekom Svjetskog prvenstva, ali i prije njega, na našem smo portalu Tribina.hr pitali koliki je napredak ostvarila naša reprezentacije pod novim izbornikom.

Većina misli kako pod Kovačem nije ostvaren gotovo pa nikakav napredak, ali i dalje ima onih koji misle da određeni napredak postoji, iako su u manjini. Također, većina se izjasnila kako je igra Hrvatske slična kao i ona kada je izbornik bio Igor Štimac, iako dojam tek blago prevladava na stranu Nike Kovača.

Sve je to u svojoj analizi dobro objasnio naš analitičar M_Tsigalko:

'Dosadašnji trenerski pu Kovača i Štimca je gotovo identičan, čak se može reći da je Štimac zericu iskusniji. Dakle, Štimac od radnog iskustva ima par kola u Hajduku gdje je zapravo preoteo titulu Sliškoviću kojeg je na kraju i preveslao za plaće, te skromne epizode u Cibaliji i Zagrebu u kojima je imao ulogu spasitelja. Reference nikakve, a kada je zasjeo na klupu sva komentatorska laprdanja su se pokazala kao upravo to - laprdanja. Ponašao se Štimac kao da vodi kakvu kršćansku zadrugu u kojoj je administrator Facebook stranice. Kod njega se nakon svakog poraza, loše utakmice, a bilo ih je, pojavljivao dvojak problem - ili ga igrači nisu razumjeli ili su igrači podbacili. Rakitić je najčešće bio uziman za žrtveno janje, a o razumijevanju je bespredmetno i raspravljati. Razumiju portugalski Mourinha, talijanski Ancelottija, engleski Redknappa, njemački Heynckesa, španjolski Emerya, ali ne razumiju hrvatski te genij koji se krije iza imena Igor Štimac.

Njega je na klupi zamijenio Niko Kovač koji je na tu poziciju zasjeo sa još manje trenerskog iskustva. Nešto malo staža u mlađim kategorijama Red Bull Salzburga, pa pola kvalifikacijskog ciklusa s U21 selekcijom gdje je pokazao i naznačio potencijal. Istinabog, Slaven Bilić je također imao sličan trenerski put, ali ta iznimka ne mora značiti da će to u budućnosti biti pravilo. Zamjerke Štimcu su bile brojne, a neke od glavnih, onih nogometnih, su bile igra bez zadnjeg veznog. Sanjao Štico tiki - taku i odlučio - Hrvatske će igrati tako. Problemi implementacije, uigravanja? Ma kakvi, samo izabereš i oni će to sami. Gotovo svaki puta kada se Igor odlučio igrati bez zadnjeg veznog dobio je 'po ušima'. Na klupu sjeda Niko i u prvoj utakmici šokira sve defanzivnim pristupom protiv nižerangiranog Islanda. No, već druga utakmica je naznačila da je Niko na tragu Igorove ideje, ali da narod i ostali stručnjaci to jednostavno ne vide. Treba samo vremena da to klikne, vremena kojeg nema i kojeg neće ni biti jer ovoj generaciji je ostala još Francuska 2016. prije nego kaže zbogom. Taktičke greške su, dakle, potpuno iste s velikim, ogromnim minusom u vidu Danijela Pranjića. Jedino dobro što je proizašlo iz Štimčevog mandata je činjenica da je Danijel tada rekao zbogom reprezentaciji.

Već po ustoličenju bilo je mnogo onih koji su tvrdili da će Kovača prerano baciti u vatru, odnosno potrošiti. Danas se ta prognoza čini kao ispravna jer nastavi li se ovakva igra i oni kojima je simpatičan okrenuti će mu leđa. Sudeći po tvrdoglavosti, to bi se moglo dogoditi vrlo skoro. Da rezimiramo dosadašnji učinak, a on je prilično mršav: 5 službenih utakmica, 2 pobjede, 1 remi i 2 poraza. Među pobjede ubrajamo Island na Maksimiru i Kamerun u Manausu. Dakle, po viđenom dvije vrlo skromne ekipe. Kako dalje? Smjena? Vjerojatno ga neće sad mijenjati, glupo bi bilo jer je vjerojatno i doveden da provede smjenu generacija. Bolji uvid u stanje U21 reprezentacije vjerojatno nema nitko, a ono što su ti mladići prezentirali pod njegovom palicom je bilo i više nego lijepo, ali i efikasno. Ne započne li kvalifikacijski ciklus za Euro 2016. sa značajno pomlađenim kadrom, svježom krvi, novim imenima i rješenjima treba mu se zahvaliti.'