Deset godina nakon što su šokirali nogometni svijet osvajanjem engleske Premier lige, Leicester je doživio potpuni kolaps. Nakon ispadanja iz Premier lige u sezoni 2022./2023, povratka u nju osvajanjem Championshipa iduće sezone te novim ispadanjem iz Premier lige prošle sezone, Leicesteru se dogodilo nemoguće.

Remijem 2-2 protiv Hulla u prošlom kolu, Leicester je ispao iz Championshipa u treći rang engleskog klupskog nogometa. Klub s najvećim proračunom za plaće u ligi će iduće godine igrati nogomet protiv klubova kao što su Doncaster, Mansfield i Wycombe. Ne tako davno protivnici su im u Europi bili Napoli, PSV, Roma, Rennes, dok su osvajali trofeje protiv Chelseaja i Manchester Cityja (FA kup i Community Shield).

Njihovo ispadanje u treću ligu nije sramotno zbog činjenice da su prije par godina bili ozbiljni engleski i europski klub, već zbog one da su i dalje imali sve potrebne uvjete kako bi se vratili u elitni rang engleskog nogometa.

Vlasnik nema rješenje, ali ima klišeje

Međutim, obraćanje njihovog predsjednika Aiyawatta Srivaddhanaprabhe nakon remija s Hullom gdje spominje kako će se klub vratiti jači i kako se osobno ispričava zbog ovog debakla se čini kao još jedna u nizu klišej izjava koje je davao kroz sezonu.

Kada su ga svojevremeno pitali što će se dogoditi s Leicesterom ako se ove sezone ne vrate u Premier ligu, rekao je da ne vidi problem jer će se vratiti onda one iduće. Kada su ga pitali zašto je Leicester 2023. ispao iz lige, rekao je da je klub tada bio prevelik za ispadanje i da se nisu snašli u toj borbi jer nisu imali iskustva za takve situacije.

Bez konkretnog odgovora, Tajlanđanin je uvjeravao svih kako velikih problema nema, kako će se klub vratiti jači i kako se nitko ne treba previše brinuti. Sada radi istu stvar, no realnost je da navijači ne očekuju ekspresni povratak u Championship iduće sezone.

Smrt bivšeg vlasnika se i dalje osjeti

Utjecaj smrti bivšeg vlasnika, Vichaija Srivaddhanaprabhe je nešto što i dalje visi nad glavom kluba i od čega se klub i dalje oporavlja. Vichai je kupio Leicester za 39 milijuna funti 2010. godine, izbrisao njihove dugove i omogućio im kreirati jednu od najluđih priča u povijesti klupskog nogometa.

Nakon što je njegov sin preuzeo upravljanje klubom, ali i očevim poslom, bilo je teško za očekivati kako će tada 33-godišnjak uspješno baratati poslovanjem na više frontova.

Nakon što je svijet pogodila COVID epidemija, njihova kompanija je doživjela velike gubitke. King Power je kompanija čiji najveći dio profita generiraju duty-free trgovine diljem Azije. Kada su putovanja svijetom zbog epidemije zaustavljena, tako je zaustavljen i prihod.

Utjecalo je to i na Leicester koji je nakon osvajanja naslova nudio sve bogatije ugovore na sve duži period brojnim novim igračima.

Promaknuća u upravi su dobili ljudi koji su gurnuli klub u ponor

Leicester je poduzeo korake kako bi zaustavio pad, no u klubu se stvorila kultura međusobnog okrivljavanja i nedostatka odgovornosti na brojnim razinama. Kao glavni faktor u toj priči se spominje Jon Rudkin.

Rudkin je čovjek koji je kroz godine bio vrlo blizak vlasničkoj obitelji i koji je radio kao direktor nogometnih operacija u periodu kada je klub osvojio naslov, ali i u sezonama kada je ispadao iz Premier lige. Rudkin je u klubu punih 30 godina. Počeo je raditi kao trener u mladim kategorijama, a dogurao je do pozicije čovjeka koji odlučuje o sportskom poslovanju.

Ono što Rudkin kroz taj period nije ipak usavršio je kako se odnositi prema klupskim financijama. Umjesto da on bude taj koji će povući ručnu kada je potrebno, Rudkin je uživao u blagodatima otvorenih ruku da potpisuje što i koga može, dok su klubu, ali i matičnoj kompaniji curili novci na sve strane.

Navijači Leicestera spominju da je zbog njegovih poteza klub izgubio više od 270 milijuna funti samo u posljednje četiri godine. Klubu su u tom periodu po prvi put u povijesti oduzeti bodovi zbog kršenja financijskih pravila.

I dok je klub tonuo, rezultatski i financijski, predsjednik kluba je Rudkin dao promaknuće. S pozicije direktora nogometnih operacija, Rudkin je postavljen na poziciju glavnog nogometnog direktora prije nešto više od mjesec dana.

Klub je sustavno odbijao zaposliti nove ljude na kritičnim pozicijama pa tako nije Rudkin jedini koji je napredovao. Kevin Davies, koji je donedavno obavljao posao financijskog direktora, postao je glavni izvršni direktor. Bio je to još jedan potez koji je šokirao navijače. Klub koji je gubio bodove zbog kršenja financijskih pravila, je čovjeku odgovornom za financije dao jaču ulogu.

Sve je to ukazivalo da niti na jednoj razini kluba nitko ne zna što radi te da kao jedino rješenje vide očuvanje statusa klike koja je okružila predsjednika.

Bizarne odluke oko zapošljavanja trenera

A dok je vjera postojala u upravu, ona u trenere je ovisila o poprilično nejasnim faktorima. Nakon odlaska Enza Maresce koji je u sezoni 23/24 vratio Leicester u Premier ligu, klub je zaposlio Stevea Coopera koji je prije toga radio u Nottingham Forestu.

Cooper je imao nekih solidnih rezultata u Nottinghamu, no u Leicesteru je izdržao tek 12 utakmica. U tom periodu Leicester je imao i dosta nesreće u nekim utakmicama, primjerice u porazu od Arsenala gdje su primili autogol u 94. minuti, a do tada su imali remi u rukama i to na gostovanju.

Parametri igre nisu previše zanimali vlasnike, Cooper je dobio otkaz, a zaposlen je Ruud van Nistelrooy. Legendarni nizozemski napadač nije došao u Leicester na temelju svog rada u Nizozemskoj, nego se vlasnicima svidjelo što je kao privremeni trener Manchester Uniteda u četiri utakmice upisao tri pobjede i remi.

S njima na čelu, Leicester je upisao najgori niz rezultata u svojoj povijesti. Van Nistelrooy je završio sezonu s 18.52% pobjeda u svim utakmicama što je najlošiji prosjek nekog trenera Leicestera u povijesti.

U aktualnoj sezoni, poziciju trenera je preuzeo Marti Cifuentes. U prvih 10 kola Leicester je bio pri vrhu lige i činilo se kako će se opet boriti za povratak u Premier ligu, no uslijedio je niz rezultata koji ih je spustio do sredine ljestvice, a klub je izgubio strpljenje.

Doveli bivšeg trenera da nadgleda trenutnog

Ono što je uslijedilo je bio posljednji čavao u lijesu za Leicester ove sezone. Engleski mediji su saznali da je potraga za novim trenerom unutar klupskih struktura izgledala nevjerojatno kaotično. 24 dana se čekalo da se postavi Gary Rowett na klupu kluba, no da stvar bude luđa, klub je pozivao bivšeg trenera Enza Marescu da gleda utakmice iz lože.

Pojavile su se priče o tome kako Rowett ne može uspostaviti autoritet dok je Maresca u loži te je izbila svađa na relaciji trenera i uprave prije nego li je novi trener uopće mogao početi ozbiljno s radom. Maresca pak uopće nije bio zainteresiran za povratak na klupu pa je cijela situacija izazvala konfuziju.

Tribine su bile sve praznije, prosvjedi pred stadionom sve češći, a predsjednika kluba je bilo sve rjeđe na stadionu za vrijeme utakmica.

Zaposlenicima uništen Božić

Kao da to nije bilo dovoljno, uslijedila je i pobuna zaposlenika. Kao i svake godine, zaposlenici su trebali dobiti plaću 19. prosinca, no obaviješteni su dan prije kako će ona biti pomaknuta na 31. prosinca kako bi se uskladila s plaćama King Power grupacije u Tajlandu.

Božićni praznici su obiteljima bili uništeni, a zbog ispadanja iz lige sada isti ti zaposlenici kojima je kasnila plaća bi mogli ostati bez posla.

Ugovori i transferi koji nemaju smisla

Za Leicester je dobro što nekim skupo plaćenim igračima ovog ljeta ističe ugovor. Jordan Ayew, Patson Daka i Harry Winks će biti slobodni otići, no s druge strane tu su Oliver Skipp koji ima ugovor do 2029. te Jannik Vestergaard koji ima još jednu godinu ugovora pred sobom. Obojica su među najbolje plaćenim igračima lige.

Zbog vjere da će klub ući u Premier ligu, klubu nije bio problem potpisivati nove ugovore te davati visoke plaće, no paradoksalno je kako uopće nisu razmišljali koji su im igrači potrebni da bi te ciljeve ostvarili. Tako je u napadu klub čitave sezone bio ovisan o 34-godišnjem Jordanu Ayewu te Patsonu Daki.

U niti jednom trenutku klub nije tražio čovjeka koji će moći replicirati učinak koji je nekoć imao Jamie Vardy. I dok je sasvim jasno da je takvog čovjeka teško pronaći, suluda je činjenica da ga nisu ni pokušali tražiti.

Navijači se ponadali prodaji kluba, vlasnik rekao da nema prodaje

Navijači su nedavno bili zadovoljni s činjenicom da su se javili potencijalni kupci koji bi preuzeli Leicester te ih izvukli iz ovog nereda, no to zadovoljstvo je brzo ugašeno.

Srivaddhanaprabha je rekao da neće prodati klub dok ne dovrši sve što je započeo, odnosno dok ne osigura da je klub u dobrom stanju.

Problem je što je Leicester u takvoj situaciji da bi već iduće sezone mogli ispasti u četvrtu ligu i to opet zbog financijskih problema.

Otkriveno je da novac kojim operira klub nije isključivo njihov, već da su uzeli zajam od australske investicijske banke Macquarie.

Pravila treće lige bi ih mogla poslati u četvrtu

U rujnu su uzeli prvi zajam kako bi platili određene transfere, a u siječnju ove godine su uzeli još jedan. S obzirom na to su televizijski prihodi u trećoj ligi minorni naspram onih u Premier ligi pa i Championshipu, klub više neće moći uzimati zajmove, a morati će isplatiti potraživanja koja će eventualno doći na red.

Uz to, klubovima je u trećoj ligi ograničeno trošenje na 60% njihovih dodatnih prihoda od nogometa, kao što su nagrade, prihod od kupova ili primljene naknade za transfere, na izdatke vezane uz igrače.

Kako će brojni igrači Leicestera imati astronomske plaće za ligu u kojoj će igrati, postaje očito da klub uopće neće moći poslovati unutar zadanih ograničenja.

Poznavajući dosadašnje poteze uprave, postoji ozbiljna šansa da će se klub zaigrati i riskirati s kršenjem financijskih pravila u nadi kako će se plasirati u ligu više i time pokriti troškove. Međutim, ako Leicester upadne u krizu rezultata, što je s obzirom na okolnosti itekako moguće, četvrta liga će postati njihova nova realnost, dok će dani slave ostati tek daleka uspomena.