Hrvatski vaterpolo ovog ljeta ima poseban razlog za ponos. U samo 37 dana Hrvatska je dobila dvije generacije svjetskih prvaka. Početkom srpnja reprezentacija do 18 godina pokorila je svijet u Portugalu, a sada su njihovim stopama krenuli i dvije godine mlađi reprezentativci, koji su do svjetskog zlata stigli pred svojim navijačima u Zagrebu.

Sabionijevi izabranici iza sebe su ostavili prvenstvo za pamćenje. Unatoč zdravstvenim problemima koji su momčad pratili uoči i tijekom natjecanja, pokazali su kvalitetu, karakter i zajedništvo kada je bilo najpotrebnije te na kraju zasluženo stali na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.

U polufinalu s Lokasovim golom, u dramatičnoj završnici svladali Srbiju, a potom je i u borbi za zlato bilo neizvjesno do zadnje četvrtine, u koju se ušlo rezultatom 6:6.

Osim što se i momčadski okitila zlatom, dva su igrača osvojila individualna priznanja. Za najboljeg igrača finala proglašen je Ante Domazet, inače iz splitskog Jadrana, dok je nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva dobio Deni Sappe, član zagrebačke Mladosti.

I nakon prospavane noći, u kojoj se itekako veselilo osvojenom zlatu, u studentskom domu na Savi, Deni je bio s ocem Robertom. Inače također bivšim vaterpolistom, danas trenerom u najmlađem zagrebačkom VK Aqua, u autu, na putu prema kući. Ne daleko od Zagreba. U Stupniku, u njihovoj bazi.

Tata Robert, kojeg u vaterposlom svijetu poznaju i pod nadimkom Campi jedan je od osnivača zagrebačkog VK AQUA, a prvih pet godina Denijeva vaterpolskog puta bio je i trener vlastitom sinu.

I upravo je tu nastala jedna od epizoda našeg razgovora. Sappeovi su porijeklom - Francuzi.

'Je, mi jesmo Purgeri, stara zagrebačka obitelj. Ali porijeklo vučemo od raspada Napoleonove vojske. Jedan je Francuz 'pobegel', nije se htio vratiti u Francusku, zaljubio se u Šestinčanku. Ostao je tu. Ostalo je povijest', ispričao nam je tata Robert.

'Kompetitivnost mu se rodila s rođenjem'

Roberte, koliko ste vi utjecali na to da Deni završi u bazenu?

Deni je naše najmlađe dijete, treće. Ima starijeg brata i sestru i ja uvijek govorim da dio zasluga pripada i njima. Kao najmlađi se od početka morao dokazivati. Tko će prvi sjesti, tko će prvi ući u auto, tko će dobiti zadnju šnitu kruha... One klasične obiteljske stvari. Mislim da mu se kompetitivnost rodila s rođenjem.

Sport je, zapravo, u obitelji Sappe bio nešto sasvim prirodno.

I supruga i ja smo završili Kineziološki fakultet. Denijeva mama bila je gimnastičarka i kao vrlo mlada čak reprezentativka. Željeli smo pomoći djeci i usmjeravati ih kroz bazične sportove. Ne na način Vlašića ili Kostelića, da se razumijemo, nego im jednostavno dati dobru sportsku podlogu.

Deni i stariji brat Tin prvo su krenuli na gimnastiku. Nije dugo trajalo.

Gimnastika ih nije previše oduševila pa su prešli na džudo. Ja mislim da su elementi džuda vrlo korisni za vaterpolo. Međutim, Tin zbog alergije nije mogao biti u dvorani pa smo morali krenuti na plivanje. To je za Denija bilo tri godine prerano, ali kao najmlađi je, naravno, išao za bratom. Na kraju je šest sezona trenirao plivanje, a nakon četiri sezone počeo je paralelno trenirati i vaterpolo.

A onda se dogodila zanimljiva slučajnost - završio je upravo kod tate.

'Kad su njih dvojica krenula na vaterpolo, došla su u generaciju koju sam ja vodio. Tako sam prvih pet Denijevih sezona bio njegov trener', prisjeća se Robert.

Deni: 'Išlo mi je na živce. Prema meni je bio stroži'

Deni se u tom trenutku uključuje u razgovor i odmah dobiva pitanje koje se samo nametalo.

Kako je bilo trenirati kod vlastitog oca? Smiješ sada reći sve...

'Pa... išlo mi je na živce', odgovara uz smijeh.

Zašto?

Uvijek je bio strog trener, ali prema meni i bratu bio je još stroži. Stalno sam radio neke kazne. Pet godina, svaki dan, barem 100 sklekova.

Tata se odmah ubacio:

Sto sklekova ekstra!

Je li te to barem očvrsnulo?

'Je, sigurno', priznaje Deni.

Uz vaterpolo ide i škola: 'Njemački i engleski mi idu, moram popraviti španjolski'

Unatoč treninzima, putovanjima i reprezentativnim obvezama, škola ne smije patiti.

Završio sam drugi razred Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, sportski razred. Ide mi dobro, prošao sam s četvorkom. Pokušavam raditi i na jezicima. Njemački mi ide, engleski mi ide, a španjolski još moram podignuti.

Znači li to da ćemo te jednog dana gledati u Španjolskoj?

Nadam se.

Iako je po godištu još junior, već je naviknut igrati sa starijima.

Uvijek sam igrao sa starijima. Još dok mi je tata bio trener, trenirao sam s dečkima koji su bili stariji od mene i stalno sam ih pokušavao stizati.

Sada slijedi novi veliki korak. Nakon nekoliko slobodnih dana Deni bi se trebao priključiti pripremama prve momčadi Mladosti.

Nema Zrća: 'Tata, možemo li samo biti doma?'

Pitali smo ga znači li to da od ljetovanja, izlazaka i zabave s vršnjacima nema puno.

Nažalost.

A onda se uključio tata.

Ma on vam je potpuno drukčije dijete. Kažem mu: 'Imamo nekoliko slobodnih dana, hoćeš da nekamo odemo?' A on meni: 'Tata, možemo li biti doma?'

Obitelj živi u Stupniku, a dvorište su, kaže Robert, pretvorili u mjesto iz kojeg se praktički ne mora izlaziti.

Imamo dva psa, bazen, stol za stolni tenis, malu teretanu na terasi... Sve smo si tako prilagodili da stvarno možemo biti doma.

A djevojke?

'To prepuštam njemu',nasmijao se Robert.

Sezona koja je počela operacijom, a završila zlatom

Iza Denija je pritom razdoblje koje bi bilo naporno i za puno iskusnijeg sportaša.

Jako je naporno. Bio sam u Portugalu, tamo sam bio bolestan, prije toga smo imali mjesec dana priprema. Zbog U18 reprezentacije mjesec dana nisam bio doma. Vratio sam se, imao tri dana treninga pa igrao juniorski kup koji smo osvojili. Onda sam odmah otišao na pripreme U16, koje su također trajale mjesec dana, i onda smo osvojili i ovo - opisao je Deni.

Otac tu sezonu, pomalo paradoksalno, opisuje kao 'groznu'.

Razlog je njezin početak. Deni je morao na operaciju bruha, nakon čega je uslijedio oporavak od otprilike dva mjeseca.

Problem su liječnici pratili godinama, a onda je medicinski tim Hrvatskog vaterpolskog saveza procijenio da treba na operaciju. Bilo je to praktički na početku sezone. Tek je završio pripreme i krenuo s prvim utakmicama, a morao je na operaciju. Oporavak je trajao oko dva mjeseca.

Nakon toga raspored je bio nemilosrdan.

Robert je počeo nabrajati natjecanje za natjecanjem, a onda zaključio:

Ja sam govorio da mu je sezona grozna, a osvojio je jedno srebro i četiri zlata.

Podsjećamo, bio je i dio selekcije U-18 koja se prije 37 dana, također na SP-u, okitila zlatom. Tamo, na njegovu žalost, ipak nije participirao jer je bio bolestan.

Na to se Deni samo nasmijao:

Ajoj, tata...

'Eto, krenulo je loše s operacijom, a završilo je najbolje', zaključio je Robert.

Kako se slavilo zlato?

Nakon svega, red je bio i na proslavu.

Bili smo dugo u noć svi zajedno, tulumarili smo i slušali glazbu. Bili smo i na bazenu Mladosti, sve je bilo organizirano i bili su s nama roditelji. Onda smo otišli spavati i svi se probudili tek iza deset.

Svjetsko prvenstvo u Zagrebu okupilo je čak 36 muških reprezentacija, što je rekordno velik broj za ovo natjecanje.

Otac i sin složni oko novih pravila

Razgovor smo završili vaterpolom. Novi, kraći teren i izmjene pravila izazvali su brojne rasprave u sportu, ali u obitelji Sappe nema previše dvojbi.

Meni su nova pravila bolja. Ima puno više kontri, manje se pliva, ostane više energije i sve ide brže - kaže Deni.

Robert se slaže.

Puno se ljudi bunilo i bilo je dosta negodovanja oko promjena, ali ja nisam vidio problem. Ja sam bio napadač i kao trener sam izrazito napadački orijentiran. Pokazalo se da smo dobili na atraktivnosti. Ima više šprinteva, više promjena i traže se plivački još spremniji igrači. Mislim da je kriterij kvalitete čak povećan.

A nakon bazena i svih medalja?

Deni će nekoliko dana ipak odmarati kod kuće. Uz bazen, pse i obitelj. I, kako nam je priznao, tanjur tjestenine.

Najviše volim carbonaru ili bolonjez. Pazim što jedem, ali tjesteninu stvarno jako volim.

A onda ponovno kreće sve ispočetka - pripreme, seniorska momčad Mladosti i nova dokazivanja.

Za nekoga tko je od djetinjstva pokušavao sustići starijeg brata to je, čini se, samo nastavak priče.