Kovač je preuzeo mjesto izbornika od Igora Štimca uoči utakmice dodatnih kvalifikacija protiv Islanda prošle godine, a njegova vladavina zasad je prilično burna. Nakon SP-a u Brazilu od reprezentacije su se oprostili Eduardo i Ognjen Vukojević, uz jasno isticanje da je neslaganje s izbornikom krivo za taj potez. Nikica Jelavić otišao je korak dalje i odlučio napustiti izabranu vrstu usred kvalifikacijskog ciklusa, također zbog nezadovoljstva.

U povijesti Hrvatske nismo imali takav slučaj, da zbog izbornika čak tri nogometaša pobjegnu iz reprezentacije. Kovačevi prethodnici obično bi imali problem s jednim igračem, poput Štimca s Pranjićem, ili ni s jednim. Međutim, u Nikino vrijeme otpisivanje nacionalnog dresa odjednom je postalo iznimno popularno.

Razloga tome mogu biti samo dva. Prvi je Niko Kovač. Iako na press konferencijama odaje dojam čovjeka koji zna komunicirati s ljudima, moguće je da to nije slučaj kad su u pitanju igrači koje vodi. Autoritet je potrebno nametnuti, no valja znati i tretirati svoje izabranike s poštovanjem. Moguće da tu jednostavno nešto ne štima, jer bijeg trojice ne može biti slučajnost.

S druge strane, problem može biti i u samim igračima. Kad nestane nacionalni naboj, a osobni interesi postanu važniji od domovine, tada slijedi oproštaj od reprezentacije i svaljivanje krivice na izbornika. Prošlo je doba najveće domoljubne euforije i hrvatske nogometne groznice. U takvoj mirnijoj atmosferi igrači moraju pristati i na kompromis te prihvatiti sjedenje na klupi kao nešto što je dio nogometa, a ne odmah demonstrativno napustiti Hrvatsku. Neki možda smatraju da je gubljenje vremena dolaziti na okupljanje reprezentacije s drugog kraja Europe da onda ne bi igrali.

Bio kriv Niko Kovač ili pobunjeni nogometaši, jedno je sigurno: hrvatska nogometna reprezentacija ima problem kakvog dosad nikad nije imala...