Iako se u Hrvatskoj dvoboj s Belgijom tretira kao jedan od lakših, povijest ogleda naše i belgijske reprezentacije sugerira da odnos snaga i nije baš tako neprimjeren. Naime, u dosadašnje četiri utakmice, Hrvatska je upisala dvije pobjede te jedan poraz i jedan remi.

Također, u dvije utakmice koje je Hrvatska igrala u Bruxellesu, ni selekcija koju je vodio Mirko Jozić, u kvalifikacijama za SP u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine, baš kao ni reprezentacija pod vodstvom Otta Barića (kvalifikacije za Euro 2004. u Portugalu) nisu upisale pobjedu.

Pod Jozićevim vodstvom, u rujnu 2000. godine, u jubilarnoj 100. utakmici naše reprezentacije Hrvatska je odigrala 0:0. Tada je za Belgiju igrao i hrvatski nogometaš s belgijskom putovnicom Branko Strupar. Puno je slađi bio uzvrat u Zagrebu (6. listopada 2001), kada je golom Alena Bokšića u 75. minuti, Hrvatska osigurala nastup na Mudnijalu.

Ždrijeb je htio da se naše selekcije sretnu i u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu. Posebno dojmljiv bio je prvi ogled, 29. ožujka 2003, kada je u svom debitantskom nastupu za Hrvatsku svoj prvijenac zabio Dado Pršo. U pobjedi od 4:0 golove su postigli još - sadašnji kapetan Darijo Srna, Tomislav Marić i Jerko Leko.

Ni pola godine kasnije, 10. rujna, Belgija je pobijedila 2:1, a strijelac oba pogotka za 'crvene vragove' zabio je Sonck. Pogodak za Hrvatsku zabio je Dario Šimić.

Iz kadra koji se borio i prije sedam godina, sada su u hrvatskoj reprezentaciji još Josip Šimunić i Darijo Srna, dok poveznicu s belgijskom reprezentacijom, ali od prije devet godina čine Emile Mpenza, povratnik među 'vragove' otkad ih je preuzeo Dick Advocaat, vratar De Vlieger i Bart Goor.