Grupa L: Jesu li protivnici Hrvatske jaki?

NAJAVE GRUPA SVJETSKOG PRVENSTVA

Grupa L: Jesu li protivnici Hrvatske jaki?

Bionic
Reading

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Svjetsko prvenstvo 2026. u Kanadi, Meksiku i SAD-u počinje večeras. 48 država se kvalificiralo na ovo prvenstvo što ga čini najvećim po broju reprezentacija do sada. Na Tportalu predstavljamo svih 48 država kroz njihove grupe, a zaključujemo s onom u kojoj je Hrvatska.

Posljednja grupa u serijalu najava na Svjetsko prvenstvo je grupa L u kojoj će se Hrvatska suočiti s Engleskom, Ganom i Panamom. Engleska je jasan favorit, no koliko su uistinu jaki? Gana na turnir dolazi u katastrofalnoj formi, a Panama se nada da će negdje otkinuti povijesne bodove.

Engleska

Malo je Svjetskih prvenstava na kojima Engleska nije bila sudionik. Nije bila na prva tri jer nije bila članica FIFA-e, nije se kvalificirala 1974., 1978. i 1994., dok je u svim ostalim navratima bila tu, uvijek sa željama da ode što dalje. Jednom su i uspjeli otići do kraja, 1966., a od tada Engleska nema niti naslov Svjetskog prvaka, niti ijednu medalju.

Na ovo prvenstvo su se kvalificirali impresivnije nego li ijedna druga europska zemlja. Osam utakmica, osam pobjeda, 22 zabijena pogotka i niti jedan primljenih. Istina, protivnici im nisu bili pretjerano jaki: Albanija, Srbija, Latvija i Andora, no ostati netaknute mreže je svakako pothvat.

Na njihovoj klupi je Thomas Tuchel, bivši trener Bayerna, Chelseaja, PSG-a, Borussije Dortmund i Mainza koji je 2021. proglašen najboljim trenerom svijeta za tu godinu. Tuchel je s Engleskom odradio čitave kvalifikacije, produžio je ugovor do nakon Eura 2028., te je više puta izjavio da mu je ovo posao iz snova.

Engleska u osnovi igra u formacija je 4-2-3-1, ali se tijekom posjeda često pretvara u 2-3-5 ili 3-2-5 kako bi momčad dobila dodatne opcije u napadu uz zadržavanje obrambene ravnoteže. Ono što je primarni cilj Engleskoj u svakoj utakmici je kontrola utakmice.

Širinu uglavnom osiguravaju klasični krilni igrači, Bukayo Saka i Marcus Rashford, koji ostaju visoko i široko postavljeni, dok dvojica zadnjih veznih služe kao zaštita obrani i osiguravaju stabilnost u slučaju gubitka lopte. Upravo taj dvostruki osigurač u sredini terena jedan je od ključnih elemenata engleske strukture i tu imaju možda i najboljeg igrača svijeta na toj poziciji, Declana Ricea. Uz Rice, na poziciji duplog pivota se može naći i Elliot Anderson, sjajan igrač Nottingham Foresta koji će vrlo vjerojatno za ogroman novac iduće sezone igrati u puno većem klubu.

Presing nije stalan i nekontroliran. Engleska najčešće izlazi visoko tek nakon jasnih okidača, poput lošeg prijema lopte, povratnog dodavanja ili situacije u kojoj protivnik izgubi ravnotežu tijekom izgradnje napada. Kada osvoje posjed, cilj je brzo pronaći krilne igrače u prostoru ili odigrati prema Harryju Kaneu koji je sposoban napraviti bilo što. Skok igra, udarac iz daljine, zadržavanje lopte kojim će omogućiti utrčavanja suigrača iz drugog plana i onda ga uposliti. Kane radi sve, i u fenomenalnoj je formi.

Engleska se prilikom vodstva bez problema povlači u organizirani srednji blok kako bi zaštitila rezultat i smanjila rizik. To je reprezentacija čiji je pristup više zasnovan na racionalnoj procjeni rizika nego na improvizaciji. Engleska želi kontrolirati okolnosti utakmice, minimizirati vlastite slabosti i donositi odluke koje povećavaju vjerojatnost uspjeha, čak i ako pritom ponekad žrtvuje dio spektakularnosti.

Slabosti ove ekipe leže uglavnom u samim pojedincima i činjenici da još nismo vidjeli Englesku kako igra ozbiljnu utakmicu. Protiv svih iole relevantnih ekipa su u prijateljskim utakmicama ili izgubili, ili su s njima remizirali. Igrači poput Reecea Jamesa i Johna Stonesa pležu na rubu ozljede, forma Judea Bellinghama je upitna, kao što se postavlja i pitanje može li Nico O'Reilly igrati jednako dobro van Guardiolinog sistema u Cityju. Zadnja linija nije savršena, a znaju se ofenzivno mučiti protiv dobrog srednjeg ili niskog bloka upravo zato jer ne žele biti lepršavi. No, sasvim je jasno zašto ih se smatra jednim od top tri favorita prvenstva.

Očekivanih 11:

Hrvatska

Izbornik Zlatko Dalić ne govori ništa krivo kada kaže da je Hrvatska u njegovom mandatu jedna od najuspješnijih nacija svijeta u nogometu. Uzastopne medalje na zadnja dva Svjetska prvenstva su nešto čime se samo još Francuska može pohvaliti, dok je Hrvatska ujedno i reprezentacija koja je osvojila medalju na 50% svih Svjetskih prvenstava na kojima je sudjelovala.

Kao što su Englezi svoju skupinu u kvalifikacijama zaključili bez poraza, to je napravila i Hrvatska, no ipak uz sedam pobjeda i jedan remi koji je stigao protiv Češke. U grupi s Česima, Farskim Otocima, Crnom Gorom i Gibraltarom je Hrvatska zabila 26 golova, a primila četiri.

Zlatko Dalić je na klupi još od 2017. zbog čega je jedan od najdugovječnijih izbornika na ovom turniru. Nakon što je vodio nekoliko klubova na Bliskom istoku, Dalić je preuzeo kormilo reprezentacije pred kraj kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. te nakon toga ostvario povijesni uspjeh s ovom momčadi.

Kao što smo naučili iz nedavnih prijateljskih utakmica, Hrvatska je spremna igrati u dva sustava, 3-4-2-1 te 4-2-3-1, ovisno o protivniku. Neki postulati su ipak isti, neovisno o formaciji. Kompaktan srednji blok, strpljiva cirkulacija lopte, te postavljanje tempa koji se oko Luke Modrića. I sa svojih 40 godina, njegova sposobnost zadržavanja posjeda, diktiranja ritma i pronalaženja pravih rješenja i dalje predstavlja jednu od najvećih snaga reprezentacije.

Širina napada je ono što je najveći problem, s obzirom na nedostatak opcija na krilnim pozicijama. No, po lijevoj strani preko Joška Gvardiola i Ivana Perišića se ipak i dalje može naći mjesta za napad. Teoretski može i po desnoj kada bi tamo stajali Josip Stanišić i Marco Pašalić, no pitanje je hoće li se Hrvatska odlučiti za taj rizik, pogotovo protiv Engleske.

U formaciji s tri iza bi primaran kreator trebao biti Martin Baturina s obzirom na fenomenalnu formu u Comu i na jako dobru izvedbu protiv Belgije. Unatoč krivom dodavanju protiv Slovenije koje je Hrvatsku koštalo primljenog gola, Baturina je i dalje idealno rješenje za tu ulogu u tom sustavu. Što se same zadnje linije tiče u tom sistemu, postoje opcije gdje gledamo Gvardiola, Luku Vuškovića i Josipa Šutala, ali ne treba iznenaditi ni da Stanišić preuzme ulogu desnog stopera, a na desnom boku onda osvane netko drugi. Gvardiol, Vušković i Stanišić čine prema svemu prikazanome u Europi jednu od najboljih defenzivnih jedinica na prvenstvu.

Presing nije stalan ni agresivan pod svaku cijenu. Umjesto toga, aktivira se selektivno i u pažljivo odabranim trenucima. Hrvatska već tradicionalno vrlo pažljivo upravlja rizikom, oslanjajući se na pozicioniranje i kontrolu prostora. Nema tu spektakularnog ofenzivnog nogometa, ali u ovakvim natjecanjima su stabilnost, koncentracija i umiranje u posjedu često uspješno rješenje za prolazak dalje.

Slabosti su stoga evidentne. Ta cirkulacija lopte nekad može postati beskonačna, bez ikakve okomitosti, zbog čega znaju proć dugi periodi da Hrvatska uopće ne zaprijeti po protivnički gol. U slučaju gubitka posjeda, Hrvatska ima dosta problema s protivničkom tranzicijom, a na to će morati posebno paziti jer i Engleska i Panama i Gana u svojim redovima imaju igrače koji mogu pobjeći hrvatskim nogometašima koji se vraćaju u obranu.

Očekivanih 11:

Gana

Afrički kontinent će zauvijek pamtiti 2010. kada je Gana bila nadomak toga da se bori za medalju. Luis Suarez je rukama zaustavio udarac koji je išao prema golu, Asamoah Gyan je promašio jedanaesterac, a nakon raspucavanja jedanaesteraca, Urugvaj je otišao dalje, a Gana zapela u četvrtfinalu. Najveći je bio to uspjeh ove države kojoj je ovo peti nastup na Svjetskom prvenstvu u povijesti.

Nakon što se nisu kvalificirali na Afrički kup Nacija, Gana se kvalificirala na ovo prvenstvo tako što je bila bolja od Madagaskara, Malija, Komora, Srednjoafričke Republike i Čada. U 10 utakmica su upisali osam pobjeda, jedan remi i jedan poraz.

Njihov je izbornik Carlos Queiroz koji je na ovu poziciju došao samo 72 dana prije početka prvenstva kada je zamijenio Otta Adda. Naime, Gana je u katastrofalnoj formi gdje u prethodnih šest prijateljskih susreta imaju pet poraza i jedan remi. Taj remi je došao upravo sada pod Queirozom protiv Walesa.

Gana u formaciji svoju igru temelji na brzim tranzicijama i izravnom napadanju prostora odmah nakon osvajanja lopte. Umjesto dugotrajne izgradnje napada, prioritet je što prije prenijeti loptu prema naprijed i iskoristiti fizičke i atletske kvalitete svojih ofenzivnih igrača.

Osnovna formacija je dugo bila 3-4-3 koja se u obrani pretvara u 4-4-2 ili 5-4-1, no sada je moguće da ćemo i u posjedu gledati 4-4-2. U takvoj strukturi u posjedu lijevi bočni branič odlazi visoko prema naprijed kako bi osigurao širinu, dok se desni bek povlači prema sredini i pomaže u organizaciji igre iz zadnje linije. Velik dio napada usmjeren je kroz desni dio terena gdje se traži Antoine Semenyo kojeg se želi izolirati s protivničkim braničem.

Prilike se najčešće stvaraju kroz snažna nošenja lopte prema naprijed, precizne povratne lopte s desne strane te brza dijagonalna dodavanja prema igračima koji utrčavaju iza obrane. Takav pristup omogućuje momčadi da vrlo brzo prijeđe iz obrane u napad i kazni protivnika prije nego što se uspije organizirati.

Međutim, kod Gane ima nekoliko problema. Jedan od tih je što Quieroz do nedavno nije znao niti kako igrati s ovom momčadi, niti tko će mu igrati. Jedna su od posljednjih ekipa koja je objavila popis igrača i to upravo zbog nesigurnosti oko forme mnogih na širem popisu. Da stvar bude još lošija po njih, ozlijeđena su im prva tri stopera, prvi desni bek, te najjači napadač u kvalifikacijama, Mohammed Kudus.

Gana u prethodne četiri godine nije pobjedila niti jednu ekipu iz FIFA Top 100 renkinga osim Malija, nije se kvalificirala na Afrički kup Nacija te njihov navijački puk nema velika očekivanja od ove ozljedama prošarane momčadi. Ipak, dovoljno je tu brzine, a kod Semenya i kvalitete, da kazni svaku neopreznost i izgubljenu loptu, stoga Ganu ne treba shvatiti olako, u koliko god da je lošoj formi.

Očekivanih 11:

Panama

Panama iza sebe ima jedno Svjetsko prvenstvo, ono 2018., kada su u tri utakmice upisali tri poraza uz dva zabijena pogotka i 11 primljenih. U međuvremenu su 2023. osvojili srebro na Gold Cupu, došli do četvrtfinala Copa Americe 2024., te osvojili srebro u CONCACAF Ligi nacija.

Panama je prvo u drugoj rundi kvalifikacija bila bez poraza. U šest utakmica svladali su Nikaragvu, Gvajanu, Montserrat i Belize. U trećoj rundi su također završili bez poraza, ali uz tri pobjede su upisali tri remija. Bili su bolji od Surinama, Gvatemale i Salvadora.

Njihov izbornik je od 2020. Thomas Christiansen, bivši napadač koji je uglavnom igrao u Španjolskoj, a koji je vodio AEK Larnacu, APOEL, Leeds i Union SG prije nego li je došao na klupu Paname.

Panama je igrala nešto drugačiji nogomet u svojim kvalifikacijama pa da bi analizirali kako će igrati na ovom prvenstvu se moramo vratiti na ono što su prikazali protiv jačih protivnika kada su igrali Copu. Tada su svoju igru temeljili na kompaktnom niskom do srednjem obrambenom bloku, uz selektivan presing i vrlo discipliniranu zaštitu vlastitog kaznenog prostora.

Taktička struktura vrlo je fleksibilna. Protiv jačih reprezentacija Panama se često postavlja u sustav 3-4-3 ili 5-4-1 kako bi dodatno zaštitila obranu i smanjila prostor između linija. Protiv reprezentacija slične kvalitete spremnija je koristiti ofenzivniji 4-2-3-1 i preuzeti nešto više inicijative.

Panama nastoji brzo prenijeti loptu prema boku, odakle slijede rana niska ubačivanja i agresivna utrčavanja prema prvoj vratnici. Tu ćse primarno na desnoj strani tražiti Yoel Barcenas koji je imao jako solidnu sezonu u meksičkoj ligi. Takve akcije često predstavljaju njihovo najopasnije oružje iz otvorene igre.

Kreativna odgovornost uglavnom je koncentrirana na jednog slobodnijeg veznog igrača koji djeluje između linija i povezuje obranu s napadom. U pravilu je to Adalberto Carrasquilla. Nakon što lopta prođe kroz njega, igra se onda usmjerava prema bokovima, gdje Panama pokušava stvoriti prednost kroz brzinu i izravnost.

Ono što je problem kod Paname je dakako individualna kvaliteta igrača, pogotovo u zadnjoj liniji. Česte su tu pogreške u pozicioniranju, u reakcijama na promjenu strane, u iskakanju iz zadnje linije te u defenzivnoj tranziciji kada izgube loptu. Malo je ekipa koje nisu dali gol Panami u posljednje vrijeme pa su im tako zabijali i Surinam i Gvadalupa, a nedavno u prijateljskoj utakmici im je Brazil zabio šest komada. Međutim, zabili su i oni Brazilu dva što znači da njihovu direktnost ne treba podcjeniti te da će oni uživati u situacijama gdje će utakmica postati kaotična.

Očekivanih 11:

Sažeci Hrvatske nogometne lige

Pratite nas na društvenim mrežama

Najbitnije od bitnog

Newsletter tportala donosi tjedni pregled najbitnijih vijesti

tportal