Možda je najvažniji trenutak u utakmici Hajduka i Lokomotive stigao još prije prvog sučevog zvižduka. Kada je službeni spiker pročitao ime Gonzala Garcije, Poljud mu je zapljeskao.

Prije samo nekoliko tjedana isto su ime pratili zvižduci. Raspravljalo se o njegovu odnosu s Markom Livajom, svakoj izmjeni, svakom primljenom pogotku i gotovo svakoj njegovoj odluci. Hajduk tada nije na leđima nosio samo protivnika, nego i sve ono što se događalo oko momčadi.

Prolazak u Europu očito je nešto promijenio. Ne samo na tribinama, nego još više na travnjaku.

Brojke pokazuju koliko je Hajduk bio dominantan

Hajduk je protiv Lokomotive uputio 28 udaraca i čak ih je 13 išlo u okvir vrata. Imao je oko 65 posto posjeda, dodavanja je završavao s približno 88 posto uspješnosti, a Josip Posavec morao je skupiti čak 11 obrana. Lokomotiva je, s druge strane, završila utakmicu sa samo sedam pokušaja.

Iza tih brojki nije stajalo nabijanje statistike nakon što je utakmica već bila riješena. Hajduk je odmah krenuo i već u trećoj minuti Pajaziti je natjerao Posavca na obranu. Vrlo brzo pokušavao je i Dalisson, zaprijetio je Šutalo, Šotiček je pogodio gredu, a Bamba kasnije vratnicu. Hajduk je do 67. minute već stigao do 20. udarca prema golu, a na kraju mu je poništen i treći pogodak.

To je upravo ono što Garcia traži od Hajduka od svog dolaska.

Visok ritam. Pritisak. Brzo vraćanje lopte. Puno igrača u završnici. Bekovi visoko. Veznjaci koji ne čekaju da utakmica dođe njima nego sami koriste prostor. I, možda najvažnije, napadačka namjera koja ne nestaje nakon vodstva 1:0.

Rezultat je na kraju bio samo 2:0, ali dojam je bio mnogo uvjerljiviji od onoga što je pokazivao semafor.

Konačno Hajduk bez grča

Tu dolazimo do možda najvažnije stvari. Hajduk je izgledao poletno.

Momčad je prošla turbulencije oko Garcije i Livaje, europski pritisak, zvižduke vlastitom treneru, neizvjesne završnice i osjećaj da jedna loša utakmica ponovno može zapaliti cijeli Poljud.

Onda je došla Europa.

Prolazak protiv Rakowa nije donio samo novac, šest novih europskih utakmica i prvi veliki međunarodni rezultat nakon dugo vremena. Dao je ovoj momčadi potvrdu da ono što radi ima smisla.

Protiv Lokomotive izgledalo je kao da je netko maknuo ručnu kočnicu. Igrači su pokušavali. Griješili. Pa ponovno pokušavali.

Šotiček je prije pogotka pogodio gredu, ali je nastavio tražiti završnicu i u 55. minuti napokon zabio svoj prvijenac za Hajduk. Dalisson je tražio loptu između linija. Pajaziti je stalno dolazio u situacije za udarac. Bamba je nakon ulaska odmah počeo napadati prostor.

Čak ni činjenica da su samo dva od 28 pokušaja završila u mreži ovaj put nije stvarala nervozu. To je možda i najbolji pokazatelj koliko se atmosfera promijenila.

Garcia više nije sam protiv Poljuda

Pljesak Garciji zato nije običan detalj s početka utakmice. To je možda i najveća promjena u posljednjih desetak dana.

Nakon otprilike mjesec i pol, tijekom kojih je često bio prva meta nezadovoljstva, prvi put ove sezone dočekao ga je ozbiljan aplauz s tribina. Na Poljudu je bilo 14.549 gledatelja, a ono malo zvižduka izgubilo se u znatno snažnijoj pozitivnoj reakciji.

To ne znači da je Garcia sada kupio beskonačan kredit. Na Poljudu nitko nema takav kredit.

Ali dobio je nešto mnogo važnije – vrijeme. I prvi pravi osjećaj da publika počinje prepoznavati smjer kojim pokušava voditi momčad.

Pukštas je otišao ostavivši Hajduku puno više od transfera

U isto vrijeme zatvorilo se i jedno važno poglavlje. Rokas Pukštas više nije igrač Hajduka.

Njegov odlazak u Middlesbrough dogodio se gotovo filmski. U svojoj posljednjoj europskoj utakmici za Hajduk zabio je pogodak koji je pogurao klub prema dugo čekanoj europskoj jeseni, a nekoliko dana poslije otišao je u Englesku.

Iza sebe je ostavio 142 službene utakmice, 27 pogodaka i 12 asistencija, ali i nešto što neće stati u statistiku – jedan od najvažnijih europskih golova novije Hajdukove povijesti.

Takav odlazak puno je lakše prihvatiti. Hajduk je dobio ozbiljan transfer, igrač iskorak u karijeri, a rastanak nije došao nakon svađe, pada forme ili višemjesečnog natezanja, već nakon trenutka po kojem će ga se dugo pamtiti.

Ovo je tek početak, ali nešto se očito promijenilo

Ne treba nakon Lokomotive od Hajduka raditi atomsku momčad. Lokomotiva je imala dvije ozbiljne situacije u prvom poluvremenu, no Silić je pokazao svoje kvalitete i sačuvao mrežu.

I realizacija ostavlja dosta prostora za napredak. Samo dva pogotka iz 28 pokušaja premalo su za količinu stvorenih prilika, a protiv kvalitetnijih suparnika izgubljene lopte i otvoreni prostori mogli bi biti puno skuplji. Ali to sada nisu stvari koje poništavaju ono dobro.

Hajduk je stigao do treće uzastopne pobjede u prvenstvu, nakon pet kola ima 10 bodova, a samo nekoliko dana nakon fizički i emocionalno iscrpljujućeg europskog dvoboja uspio je proizvesti 28 udaraca i gotovo cijelu utakmicu držati protivnika pod pritiskom. To je znak da momčad fizički može pratiti Garcijine zahtjeve i da širina kadra polako počinje dobivati smisao.

A možda je najveća promjena ona koju statistika ne može izmjeriti. Hajduk više ne izgleda kao momčad koja se boji sljedeće pogreške. Izgleda kao momčad koja jedva čeka sljedeći napad.

Europa mu je donijela novac i utakmice. Ali možda mu je donijela nešto još vrjednije: slobodu da konačno počne igrati nogomet kakav je Garcia od početka zamišljao.