Tako misli Mac316, korisnik s portala Tribina.hr, koji je analizirao što Barcelona nudi Haliloviću, a što Halilović Barci, i zaključio kako je taj spoj i više nego potencijalno dobar:

'Nema onoga koji bi ovakav transfer trebao podcjenjivati jer se radi o zaista nevjerojatnoj stvari. Jedno je kad naši talenti iz lige odlaze u Fiorentine, Tottenhame, Wolfsburge i slično, ali Barcelona je drugi svemir. Barcelona je jedan od najslavnijih kolektiva svijeta koji je i u aktualnom trenutku među top 5 klubova, s vjerojatno najboljom školom za mlade igrače i općenitim sustavom rada s mladim talentima. Da takav klub uzme igrača od nepunih 18 godina s naših oranica prava je senzacija. Halilović je Barcinim skautima zapeo za oko odmah, nisu čekali da ode negdje u Europu da se pokaže, nisu htjeli odugovlačiti s transferom nego su zagrizli odmah. To znači da skaut Barcelone u Haliloviću već sada vidi nešto što je za klub kakav je Barcelona dovoljna vrijednost kako bi ga kupili.

Druga odlična stvar za Halilovića činjenica je da ga je kupila baš Barcelona. Ako pogledate profil igrača koji dominiraju u Barceloni, te ako nemate zle porive 'pljuvanja' Halilovića samo zato što je uspio, nemoguće je ne primijetiti sličnosti igre Halilovića i nekih od glavnih Barcinih igrača. Naravno, ne po razini na kojoj igraju - igrači Barcelone su po svemu svjetlosnim godinama ispred Halilovića – što ne znači da se usporedbe svejedno ne mogu povući.

Stil igre je stil igre, nema veze da li ga netko ima u Barceloni, Dinamu, Dragovoljcu ili na livadi, način kako se igra nogomet je univerzalan, razlike su samo u brzini igre, kvaliteti suigrača i protivnika te fizičkoj spremnosti. A Halilovićev stil jednostavno podsjeća na način kako nogomet igraju Messi, Pedro, Neymar, Iniesta, Sanchez i ostali. Radi se o niskom težištu tijela koje omogućava bolju kontrolu lopte kombiniranu s finom, suptilnom tehnikom kojom se ista lopta fino prima i distribuira. Sljedeća sličnost je brzina reakcije; u Barci je glavna odlika igre brzo odigravanje dodavanja te odmah aktivno otvaranje igrača koji je loptu odigrao dalje u prostor.

Dakle, ne igra se statično nego se otvara, traži loptu natrag i tako se osvaja teren. Halilović, iako na puno manjoj skali, radi isto to. Kao rijetko koji igrač u našoj ligi, dečko odigra loptu i odmah je traži natrag jer se otvara u trku i ne ostaje stajati nakon odigravanja. Kod nas se ovakva pojava tumači i sebičnošću (kao, previše želi kod sebe loptu), ali nije li to i poanta, da se dođe u čim bolji položaj za primanje lopte i oslobađanje prostora na terenu? A kako to postići osim stalnim kretanjem, po mogućnosti prema naprijed?

Uopće ne treba sumnjati da su to karakteristike koje je Barca tražila i našla u Haliloviću. Nju ne zanimaju njegove navike 'škrtarenja' koje mu pripisuju jer je Barci jasno da mali nema s kim igrati u razini kvalitete naše lige. Ne gledaju mu ni toliko statistiku jer im je jasno da je mnogo asistencija u našoj ligi teško ostvariti jer igrate s Čopom i Beqirajem. Nije čak bitan ni broj pogodaka jer Barca ima one koji će zabijati golove. Njima je bitno samo kako igrač igra nogomet, ima li razinu tehnike i kretanja za Barcelonu, ima li startnu brzinu s loptom kako bi stvarao višak. A to Alen ima… Sve ostalo će se nadogradnjom i treningom te uigravanjem u Barcin sustav puno lakše posložiti, ovo su stvari koje se teško nauče ako ih ne donesete sa sobom.'