Utakmica je počela blagom inicijativom Dinama, ali prve je velike prilike imala Rijeka, u 12. i 13. minuti, a posebno se ističe ona Andreja Kramarića, kada je naš reprezentativac promašio vrata na kojima nije bilo Eduarda, kojeg je Kramarić ostavio iza sebe.

Krajem prvog poluvremena Henriquez je povukao loptu do 16-erca Rijeke nakon pogreške Riječana oko sredine terena, a akciju je finom asistencijom za Ademija nastavio Antolić, da bi Ademi poentirao. Dinamo je sveukupno bio bolja momčad u prvom poluvremenu, pa je njihova prednost bila zaslužena.

Početkom drugog poluvremena Dinamo je u prvih 15-tak minuta stvorio pet zrelih prilika pred riječkim vratima, a u 52. je minuti Angelo Henriquez pokazao sve osobine pravog napadača. Nakon oduzete lopte i asistencije Antolića, sjurio se prema golu, otrčao kakvih 20-tak metara te gurnuo loptu pored Vargića.

Dinamo je dominirao terenom sve do 70. minute, kada su Riječani imali dvije vrlo dobre prilike, po jednu Ivančića i Kramarića, koji je tako postao tragičar utakmice.
Do kraja susreta, dobru kombinaciju i dupli pas odigrali su Fernandes i Čop, a potonji je stavio 'točku na i' ovoga susreta. Dinamo na kraju slavi 3:0, privremeno ima četiri boda više od Rijeke (vjerojatno uskoro i sedam) te može biti zadovoljan učinjenim u ligi što se jeseni tiče.

Ono što nikako nije bilo dobro moglo se vidjeti na tribinama, gdje se smjestilo ne više od 3000 ljudi. S obzirom na utrku za naslov prvaka te vrlo dobar nogomet, velika šteta da više ljudi nije ispratilo Dinamo i Rijeku uživo…