A biti trener u Premier ligi vjerojatno je jedan od najusamljenijih poslova u sportu, posebno kad rezultati izostanu, a budućnost vam se svakodnevno pretresa u medijima diljem svijeta. Zbog toga nije teško osjetiti barem trunku suosjećanja prema ljudima koji, uza sve milijune i reflektore, na kraju dana ipak ostaju samo ljudi. Ipak, netko mora sastaviti i ovakav popis, piše Goal.com koji je sastavio popis deset najgorih trenera u povijesti Premier lige.

Važno je odmah razjasniti jednu stvar: Ovo nije puki pregled trenera s najlošijim postotkom pobjeda. Ovdje su mjesto dobili oni koji su podbacili toliko dramatično da je njihov neuspjeh gotovo fascinantan. Drugim riječima, kriterij nisu samo brojke, nego i raskorak između očekivanja i onoga što su doista isporučili.

Primjerice, Kieran McKenna ima najslabiji postotak pobjeda među menadžerima koji su vodili cijelu 38-utakmičnu premierligašku sezonu - svega 10,5 posto - no malo tko je realno očekivao da će Ipswich, nakon dva uzastopna plasmana u viši rang, doista uspjeti ostati među elitom.

10. Remi Garde - Aston Villa

Pad Aston Ville i ispadanje iz Premier lige 2016. nisu počeli dolaskom Remija Gardea, nego puno ranije, ali od Francuza se ipak očekivalo da će zaustaviti urušavanje. Nakon odlaska Tima Sherwooda postojala je nada da bi bivši trener Lyona mogao posložiti momčad koja je, barem na papiru, imala zanimljiv potencijal.

U toj su se ekipi nalazili Jack Grealish, Idrissa Gueye, Jordan Veretout i Jordan Amavi, igrači koji su kasnije izgradili vrlo ozbiljne karijere. No Villa tada jednostavno nije imala dovoljno kvalitete ni stabilnosti. Garde je to vrlo brzo osjetio. U 20 premierligaških utakmica upisao je tek dvije pobjede, a dodatnu ironiju cijeloj priči daje činjenica da su u oba ta susreta suparnici zabili autogolove.

S obzirom na to da je u Lyonu imao sasvim solidan ugled, njegov engleski neuspjeh djelovao je još neobičnije. Epizoda u Aston Villi ozbiljno mu je narušila reputaciju u europskom nogometu, pa je poslije radio tek u MLS-u.

9. David Moyes - Manchester United

Možda zvuči strogo uvrstiti Davida Moyesa na ovakav popis, posebno nakon svega što je Manchester United proživio s trenerima nakon njega. Ali treba se vratiti u kontekst tog trenutka.

United je tada bio aktualni prvak Engleske. Naslijediti Alexa Fergusona bio je gotovo nemoguć zadatak, a nije bila tajna ni da su na Old Traffordu sanjali neka druga imena. Ipak, bez obzira na težinu okolnosti, Moyes nije uspio ni približno odgovoriti zahtjevima funkcije.

Pod Fergusonom je vrijedilo samo jedno pravilo - pobijediti pod svaku cijenu. Pod Moyesom je klub odjednom izgubio identitet, sigurnost i pobjednički gard. Danas se njegov mandat može promatrati kao početak dugog niza pogrešnih poteza i razočaranja koji traju godinama.

8. Roy Hodgson - Watford

Roy Hodgson godinama je gradio reputaciju čovjeka koji zna stabilizirati momčadi, osvojiti potrebne bodove i spasiti sezonu. Upravo zato je Watford u siječnju 2022. posegnuo za njim, nadajući se da će iskusni stručnjak još jednom izvući klub iz opasne zone.

Plan je zvučao razumno - dovesti mir, red i ponešto discipline u momčad kojoj je očajnički trebala stabilnost. U teoriji je imalo smisla. U praksi gotovo ništa nije funkcioniralo.

Hodgson nije uspio povezati svlačionicu, a odnos s navijačima postao je još zategnutiji. Nije upisao nijednu domaću pobjedu, a cijeli mandat ostavio je dojam promašaja koji je samo produbio kaos u klubu.

7. Paul Jewell - Derby County

Paul Jewell jedan je od onih trenera čija je karijera puna kontrasta. S jedne strane ostavio je dubok trag kao čovjek koji je s Bradfordom i Wiganom radio iznad svih očekivanja. S druge strane, njegova epizoda u Derby Countyju ostala je upamćena kao jedna od najgorih u povijesti lige.

Kad je stigao u Derby tijekom katastrofalne sezone 2007./08., trebao je pokrenuti momčad koja je već tonula. No nije uspio upisati nijednu pobjedu i klub je ispao s mizernih 11 bodova - rekordno malo u povijesti Premier lige.

Time je ozbiljno narušen njegov raniji ugled, a nakon odlaska iz Derbyja njegova trenerska putanja više nikada nije dobila pravi zamah.

6. Nathan Jones - Southampton

Nathan Jones nije dugo trajao u Southamptonu, ali je u kratkom razdoblju proizveo nevjerojatnu količinu bizarnih izjava i neobičnih objašnjenja. U tom smislu bio je gotovo neiscrpan izvor sadržaja.

Od tvrdnji da je njegova momčad pala pod pritiskom jer je imala igrača više, do stalnog pozivanja na vjeru i uvjeravanja javnosti da pripada europskom trenerskom vrhu - Jones je ostavio dojam čovjeka koji je vlastitu sliku o sebi gradio potpuno odvojeno od stvarnosti.

Ta stvarnost bila je neumoljiva. U osam ligaških utakmica ostvario je samo jednu pobjedu, Southampton je potonuo na dno i ondje završio sezonu. Navijači su mu na oproštaju poslali vrlo jasnu poruku.

5. Alan Shearer - Newcastle

Alan Shearer u Newcastleu je legenda bez premca, ali njegov kratki trenerski izlet malo tko želi posebno isticati. I to s razlogom.

Klub ga je u travnju 2009. doveo kao posljednji pokušaj da probudi momčad i izbjegne šokantno ispadanje. Problem je bio u tome što je Shearer uletio u praktično bezizlaznu situaciju, bez pravog iskustva i s premalo vremena.

Uspio je ostvariti samo jednu pobjedu i Newcastle je na kraju ispao iz lige. Iako mu navijači to nikada nisu ozbiljno zamjerili, ta epizoda ostala je bolan podsjetnik na jedno od najmračnijih razdoblja kluba.

4. Felix Magath - Fulham

Felix Magath u Njemačkoj je imao respektabilno ime. Kao trener je osvajao Bundesligu s Bayernom i Wolfsburgom, a u Englesku je stigao s reputacijom autoriteta. No u Fulhamu se sve raspalo vrlo brzo.

Njegov učinak na klupi nije bio najgori na ovom popisu, ali je dojam koji je ostavio bio toliko loš da ga je teško izostaviti. Najpoznatija je ostala gotovo nevjerojatna priča o savjetu da igrač trlja sir po ozlijeđenom bedru kako bi ubrzao oporavak.

Takve epizode savršeno su dočarale koliko je izgubio doticaj sa svlačionicom i modernim nogometom. Nakon kratkog i neuspješnog razdoblja u Fulhamu, njegov trenerski put više nije imao onu težinu kao prije.

3. Igor Tudor - Tottenham

Igor Tudor jedan je od novijih primjera koliko se stvari u Premier ligi mogu raspasti u rekordnom roku. U Tottenham je stigao kao vatrogasno rješenje usred sezone 2025./26., s idejom da zaustavi slobodan pad momčadi. Umjesto toga, pad se samo ubrzao.

Istina, okolnosti mu nisu išle na ruku. Ozljede su poharale kadar, a u prvoj utakmici dočekao ga je i težak poraz 1:4 u derbiju protiv Arsenala. Vrlo brzo postalo je jasno da su problemi dublji nego što je vjerojatno očekivao.

U samo 44 dana nije uspio pobijediti ni u jednoj premierligaškoj utakmici, a dojam je bio da je u kratkom roku uspio izgubiti i dio svlačionice. Njegova epizoda završila je brzo i bolno, bez ijednog stvarnog znaka oporavka.

2. Ange Postecoglou - Nottingham Forest

Ange Postecoglou ostat će mnogima u sjećanju po neobičnim i kontradiktornim epizodama karijere u engleskom nogometu, ali razdoblje u Nottingham Forestu posebno se izdvaja po kaotičnosti.

Ušao je u klub u vrlo lošem trenutku, nakon smjene Nuna Espirita Santa i usred prilično nejasne klupske strategije. Nije imao pripreme, momčad nije bila građena za njegov stil, a ni navijači nisu bili oduševljeni promjenom.

Rezultat je bio potpuni izostanak efekta novog trenera. U Premier ligi izgubio je četiri od pet utakmica, a ni europska ni kup natjecanja nisu donijela nikakav zamah. Cijela priča trajala je samo 39 dana i završila na izrazito neugodan način, gotovo simbolično za kaos koji je vladao u klubu.

1. Frank de Boer - Crystal Palace

Ako vas Jose Mourinho javno označi kao najgoreg menadžera u povijesti Premier lige, teško je pobjeći od takve etikete. Frank de Boer je upravo taj slučaj.

Crystal Palace ga je doveo s idejom da momčad prestane samo preživljavati i počne igrati atraktivniji, moderniji nogomet. Njegova reputacija iz Ajaxa bila je glavni adut, ali eksperiment je trajao nevjerojatno kratko.

De Boer je pokušao uvesti sustav 3-4-3 i igru kroz posjed, no momčad nije reagirala. Palace je izgubio prve četiri ligaške utakmice sezone bez ijednog postignutog gola, a klub je vrlo brzo izgubio strpljenje. U rujnu je smijenjen, ostavivši iza sebe nevjerojatan podatak - nijedan bod, nijedan gol i nijedan stvarni trag.