Na kraju kalendarske godine, kada se odigraju sve zakazane utakmice Svjetskog prvenstva i Lige nacija, Engleska će Hrvatskoj postati najčešći suparnik u povijesti. Hrvatski navijači jako dobro poznaju Engleze i njihove zvijezde pa bi se očekivalo da je takav slučaj i uoči ovog dvoboja.

Međutim, situacija je nešto drugačija. Ne samo zato što je Thomas Tuchel šokirao tamošnju javnost izostavivši glamurozna imena poput Phila Fodena, Colea Palmera, Trenta Alexander-Arnolda i sličnih, već zato što se njegova igra temelji na nekim pojedincima koji nisu planetarno popularne zvijezde.

Tuchel je odbacio postulate prijašnjeg izbornika Sir Garetha Southgatea koji je često pokušavao 'uglaviti' što više zvijezda u momčad, a rezultat bi bio kontraproduktivan. Na Euru 2024. to se jako dobro vidjelo. Iako je Engleska došla do finala na temelju nevjerojatne individualne klase, igrači su jako često ulazili u isti prostor i međusobno se ometali. Tuchel je obrnuo paradigmu i krenuo u potragu za komplementarnim profilima igrača pa čak i ako to znači izostanak brojnih zvijezda.

Anderson će se platiti suhim zlatom

Savršen primjer igrača oko kojeg Tuchel želi graditi svoju momčad je i protagonist ovog teksta, Elliot Anderson. Iako je bizarno reći da igrač koji bi ovog ljeta mogao napustiti klub za više od 140 milijuna eura 'nepoznanica', zaista jest tako. Jer Nottingham Forest ipak nije klub koji mami pozornost prosječnog gledatelja.

Ali, zato mami pozornost onih najvećih klubova. U trenutku pisanja ovog teksta, Nottingham Forest odbio je ponudu Manchester Cityja u ukupnoj vrijednosti od 140 milijuna eura za svog veznjaka. Engleski izbornik vrlo je jednostavno objasnio zašto Anderson vrijedi te cifre i zašto će, prema svemu sudeći, baš njemu ustupiti mjesto u početnom sastavu:

'On je kompletan paket. On je jednostavno jako, jako dobar nogometaš. Ima fizičku moć, vrlo je pokretan na poziciji šestice. Ima fizikalije, voli braniti, voli ulaziti tijelom u duele. Voli dodavati, voli probijati linije, vrlo je pokretan u igri. Bilo ga je užitak gledati.'

Sve može stati u rečenicu: 'On je kompletan paket'. Brojke potkrepljuju Tuchelovo mišljenje. Anderson je vezni igrač s najviše driblinga, najviše točnih dodavanja i najviše osvojenih duela u cijeloj Premier ligi. Dakle, jedan igrač drži apsolutni tron u tri potpuno različite kategorije nogometne igre. Sve to igrajući za Nottingham Forest koji zaista nije poznat po dominaciji u posjedu. Na sve to je dodao četiri gola i pet asistencija, no to je samo bonus na nevjerojatno visoku razinu generalne igre.

Nadopunjava se s Declanom Riceom

Za očekivati je da će se Anderson tako naći u tandemu na poziciji 'šestice' s Declanom Riceom. Time bi Tuchel dobio ogromnu sigurnost; obojica nogometaša briljantni su u osvajanju duela i pokrivanju prostora, a na igru u posjedu tek ne treba trošiti riječi. Rice bi s Andersonom imao i veću slobodu pridodavanja u zadnju trećinu, nešto što je fenomenalno radio u ulozi box-to-box osmice za Arsenal. Nije čudo što Manchester City želi jednog takvog 'osigurača' u svojim redovima.

Sasvim je razumno, stoga, postaviti pitanje: Što onda jedan takav igrač radi u Forestu? Naime, Anderson je bio dobro poznati Newcastleov talent koji je klub bio primoran prodati zbog financijskih PSR pravila. Tada su Svrake hitno morale upisati profit od prodaje kako bi zadovoljile pravila o profitu i održivosti. Inače se zasigurno ne bi riješili 20-godišnjaka koji je do tada već upisao 55 nastupa za klub. Forest je to iskoristio i doveo ga za nešto više od 40 milijuna eura. Sada će Forest na njemu, ako gledamo cijene odšteta, upisati barem 100 milijuna eura profita.

To ne treba čuditi jer su igrači poput Andersona raritet. Englez je dovoljno fizički moćan da pokriva prostor i osvaja duele i dovoljno je vješt s loptom da konstantno stvara višak za svoju momčad; bilo driblingom, bilo iznošenjem, bilo dodavanjem. Iako u tom posljednjem segmentu još uvijek pomalo 'kaska', to svakako neće biti potrebno Englezima koji obiluju igračima sa završnim dodavanjem i kreacijom. Anderson je idealan za ulogu postavljanja ritma i recikliranja posjeda, a kada se to na to dodaju ostale kvalitete, jasno je zašto ga Tuchel toliko preferira.

Po svemu viđenom, Anderson bi trebao biti puno bolji partner Riceu nego što su to na Euru 2024. bili Kobbie Mainoo ili Alexander-Arnold. To je lajtmotiv cijelog Tuchelova mandata: tražiti komplementarne igrače s naglaskom na kolektiv, a ne individualno najbolje igrače. Isto je vidljivo u prednjoj liniji gdje se može očekivati Harry Kane na poziciji napadača, a Morgan Rogers ili Jude Bellingham na poziciji 'desetke'. Nijemac itekako pazi da ima nogometaše s različitim navikama i karakteristikama kako bi stvorio kohezivan stroj, a iza toga stoji prilično hrabar pristup u kojem je prekrižio brojne skupocjene zvijezde.

Anderson će biti test Tuchelove ideje

Za očekivati je Andersona u prvoj postavi i protiv Hrvatske. Nema sumnje, to će mu biti daleko najveći test u grupnoj fazi jer Vatreni obiluju veznim igračima koji su izrazito vješti u posjedu. Tuchel upravo zato želi dobiti sigurnost s Andersonom i onemogućiti Hrvatskoj uspostavljanje igri na sredini terena i 'skrivanje lopte', nešto što se znalo viđati pod izbornikom Zlatkom Dalićem. Ostaje za vidjeti hoće li uspjeti u svom naumu, ali sve predispozicije su tu.

Iako će Anderson možda biti nepoznanica prosječnom gledatelju, njegova je važnost ogromna. On će biti test cijele Tuchelove ideje. Ako Engleska uspije nametnuti ritam, zaustaviti hrvatsku vezu i pritom ostati stabilna u tranziciji, bit će jasno zašto je Nijemac odlučio žrtvovati dio glamura radi funkcionalnosti.

Hrvatska je kroz godine često kažnjavala reprezentacije koje su imale više individualne kvalitete, ali manje ravnoteže. Tuchel to očito razumije. Upravo zato Anderson, igrač koji spaja duel, trku, tehniku i taktičku disciplinu, postaje toliko važan.

Možda nije najzvučnije ime Engleske. Možda prosječnom gledatelju još uvijek ne znači koliko Foden, Palmer ili Alexander-Arnold. Ali baš takvi igrači često odlučuju turnirske utakmice. Protiv Hrvatske će se vidjeti je li Anderson zaista Tuchelov skriveni adut ili tek još jedan engleski projekt kojeg je hype pretekao prije najvećeg testa.