Dinamo nije 'in', tribine maksimirskog stadiona zjape prazne, a gledatelja na prvenstvenim utakmicama hrvatskog prvaka je manje nego lani. U deset razloga pokušali smo objasniti zašto navijači Dinama zaobilaze oglede svojih ljubimaca. Zašto više ni Hajduk ne može publiku privući u Maksimir?

1. Prodaja najvećih zvijezda

'Nema prodaje', odzvanjalo je iz Maksimirske 128, a dogodila se rasprodaja. Prvo Eduardo, pa Ćorluka, zatim Modrić, Vukojević, Pokrivač, Čale…Već se piše i o odlasku Mandžukića. Modrom drukeru je dosta lažnih obećanja i priča o nemoralnim ponudama. Kad odlaze najveće zvijezde, odlaze i oni koji ih dolaze gledati.

2. Nizak životni standard

Prošle sezone umirovljenici i njihovi unuci su imali besplatan upad, a za većinu utakmica i za ostale navijače je ulaz bio besplatan. Sada više nije tako. Istok, kamo dolazi prosječan navijač, košta 50 kuna. Neki će reći nije puno, ali za običnog čovjeka ta svota nije mala. U doba recesije, kada ljudi ostaju bez posla, kada mjesečna plaća u nekim granama gospodarstva (tekstilna i drvna industrija) iznosi sramotnih dvije tisuće kuna, a mirovine čak ispod 500 kuna, nije lako izdvojiti ni tu svotu. Pogotovo ako cijela obitelj voli nogomet.

3. Zdravko Mamić

Mnogi smatraju da je Dinamo postao privatna prćija izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića. On prodaje igrače, vrijeđa novinare, izvodi striptiz na aerodromu, razbacuje se novcem za tamburaše, smjenjuje trenere, ulazi u svlačionicu, prijeti sucima, kune se u majku. Ljudima smeta takvo ponašanje glavnog čovjeka Dinama i neki jednostavno ne žele biti u blizini njegovog projekta koji je na klimavim nogama.

4. Miješanje politike

Kada u novinama izađe oglas kojim Dinamovo vodstvo i igrači podržavaju jednu stranku, tada to neće blagonaklono gledati oni koji glasaju za drugu struju. Još kada se sazna da nogometaši nisu imali pojma da su dali svoju potporu toj stranci, tada je sve jasno. Običnom čovjeku se politika gadi i ne želi svoj klub u njoj.

5. Stranci u svlačionici

Sve je manje domaćih igrača. Skauti 'modrih' govore da za Dinamo nema pravog pojačanja u HNL-u i traže nove talente u Južnoj Americi. Kada Argentinci, Brazilci i Čileanci dođu, igra nije ništa bolja. U svlačionici se više ne čuje 'kaj' i puk se ne može toliko poistovjeti s igračima koji ne samo da nisu iz Zagreba, nego nisu iz Hrvatske.

6. Europski neuspjesi

Svake godine nova nadanja, ali nema pomaka. Dinamo i 39. godinu neće prezimiti u Europi. Nakon svakog europskog debakla, navijači izbjegavaju domaće prvenstvo, jer u ogledima s klubovima preko granice shvaćamo da je europsko proljeće daleko.

7. 'Volim nogomet'

Sve pohvale za emisiju 'Volim nogomet', ali dok gledanost na HTV-u raste, na stadionima je sve manje ljudi. Na televiziji možete pratiti pet utakmica istodobno, frižider s hranom i pićem je pored vas, a i besplatno je. Zašto da se onda ide na Maksimir?

8. Neudobnost na stadionu

Kada pada kiša na Maksimiru samo možete ostati mokri i zaraditi upalu pluća. Na stotine milijuna kuna uložene u obnovu stadiona su bačene u vjetar. Maksimirsko ruglo nema krova, WC-i su u katastrofalnom stanju, a sigurnost je na najnižoj razini. Ako je loše vrijeme, na stadionu ste nezaštićeni i tada mnogi ni ne pomišljaju da napuste topli dom.

9. Huliganizam

Budući da gotovo svakog tjedna čitamo i slušamo o pothvatima huligana, tko će pametan voditi djecu na stadion? Kada stiže Hajduk u Zagrebu je opsadno stanje, a čovjek može zbog krivog naglaska dobiti bocu u glavu i šaku u zube. Većina tada razmišlja da je bolje preskočiti neke dvoboje visokog rizika.

10. Razmaženost zagrebačke publike

Zagrebačka publika je zasićena sportskim događajima. Imate košarku, vaterpolo, rukomet, na stotine klubova i svi oni imaju vjernu publiku. Da je Dinamo jedini sportski kolektiv u gradu, svi bi ga posjećivali, a ovako... Nećemo lagati, oni koji i imaju novca su razmaženi. Zanimaju ih samo europske utakmice, kada dolaze najveći klubovi. Njima Prva HNL i suparnici poput Intera, Croatije iz Sesveta ili Zadra nisu atraktivni.