Utakmice Italije i Engleske bila je sjajna, ali od samog trenutka kada je prijenos počeo teško se moglo ne postaviti jedno naizgled neobično pitanje…

Ima li pilota u kabini? Ili je autopilot uključen?
Utakmica Italije i Engleske bila je prava nogometna poslastica u svakom pogledu! Od taktičkog nadmudrivanja preko lijepih akcija i fair playa, do činjenice da su obje reprezentacije igrale dobru kombinatornu igru, do te mjere da su statistički gledano prva i druga momčad po preciznosti dodavanja na cijelom prvenstvu. Društvene su mreže, pogotovo twitter, tijekom trajanja utakmice bile ispunjene oduševljenim pratiteljima, među kojim su bili i mnogi nogometni profesionalci, novinari i analitičari.

Samo se jedan dvojac odvažio oduprijeti tom konformističkom naletu, te su pokušali ostati dosljedni u svojim stavovima, a to su junaci naše priče - Drago Ćosić i Goran Vlaović. Na momente, činilo se kako su njih dvojica već prije utakmice odlučili što će reći u eteru, pa ono što su govorili kao da nije imalo nikakve veze s onim što se događa na terenu. Kao da su bili na autopilotu; bez pravog pilota u kabini, ali i kontrolora leta!

Po jutru se dan poznaje
Sreća u nesreći je barem da su potvrdili onu staru da se 'po jutru dan poznaje', jer kako su krenuli tako su i završili. Ćosić je spomenuo kako je poraz Urugvaja dodatno zakomplicirao stvari jer sada obje reprezentacije imaju imperativ pobjede. Doista? Jer je Kostarika glavna sila na svijetu koja će poharati sada cijeli svijet? Ili je možda logično da im baš zbog toga poraza neriješeno više odgovara, jer stječu bod prednosti pred Urugvajem, računajući da će pobijediti Kostariku? Na sreću ili nesreću, toga se oko 15. minute sjetio Vlaović, pa je krenuo s daljnjim spekulacijama…

Kristalna kugla
Tek što smo odgledali prvu dionicu prvog poluvremena, bilo je to dovoljno kako bi Vlaović zaključio da je utakmica na putu da završi 0-0, slično kao i ona na Euru prije dvije godine. Općenito, dok su svjetski poznati stručnjaci diskutirali različite taktičke poteze te rješenja u formaciji kod obje ekipe, naša su se dva junaka bacili na natjecanje u floskulama, te brojanju 'vražićaka' po terenu. Problemi s ozljedama Italije, ili činjenica da je Hodgson prilagodio stil igre onom kako to radi Liverpool nisu ih mnogo zanimali, ali zato su nam, u maniru Zorana Vakule, nebrojeno puta ponavljali koliko su samo teški uvjeti na terenu, te općenito kakva je vremenska situacija.

Delicija za kraj
Iako su tijekom cijelog prijenosa sami sebi upadali u riječ i obarali svoje teze koje su izrekli samo koju minutu ranije, barem su završili na adekvatan način, a sigurno je na to bio ponosan i Igor Štimac. Prvo se Vlaović čudio, a Ćosić potvrdio – kako je moguće da izbornik Engleske u igru nije poslao Lamberta – kada ima negativan rezultat? Naime, po njegovom je mišljenju opće poznato da se tada moraju ubacivati lopte u protivnički 16-erac, pošto se tako dolazi do najbolje prilike za gol. Razmislimo na sekundu, da je tome tako – ne bi li to bila i optimalna strategija od samog početka utakmice?

Davno je prošlo vrijeme alibi nogometnih izmjena, kada treneri - kako bi stvorili privid da su napravili sve u njihovoj moći - uvode po dva do tri napadača u igru, jer tobože tako optimiziraju šanse za postizanjem golova. Čak i kada su u zaostatku, najveći treneri svijeta – Ancelotti, Guaridola, Mourinho i svi ostali – obično će ubaciti na istu poziciju drugačijeg igrača, ali nikad neće mahnito krenuti ubacivati napadače, jer znaju da to nema nikakvog smisla. Za početak, tako se najlakše 'gubi' vezni red, a onda definitivno i utakmica.

Ali s obzirom da su možda pratili i usvojili poučke Igora Štimca, koji je veliki pobornik teorije 'ubacivanja maksimalnog broja napadača' jasno prezentirane u domaćem porazu protiv Škotske, vjerojatno je to dominanto mišljenje tima koji nam analizira i komentira Svjetsko prvenstvo.

Srećom po najveće nogometne stručnjake, oni tako ne misle. Na nesreću po nas, mi smo to prisiljeni slušati, ako inzistiramo na uključenom tonu i HRT-u.