Bruno Petković stigao je u Dinamo u ljeto 2018. godine, te je prvih šest mjeseci bio na posudbi, da bi od siječnja 2019. Dinamo u potpunosti otkupio njegov ugovor od Bologne.

I pokazivao je Petković svih godina svoje nevjerojatno znanje, gurao je momčad prema trofejima, a svojim je potezima dizao publiku na noge. I u tom je periodu u dva navrata postao i najbolji igrač hrvatske lige.

U proljeće te 2019., kada je i dobio premijerni poziv Zlatka Dalića u hrvatsku reprezentaciju, Petković je dao jedan od rijetkih intevjua. I to baš za tportal, u kojem je govorio o svojim nogometnim počecima.

>> Bruno Petković o odlasku od kuće s 13 godina, Hajduku kojeg je zauvijek prekrižio i ulozi Mandžukićevog nasljednika

I dotaknuo se teme koja je postala aktualna ove srijede. Naime, tijekom dana u medijskom se prostoru pojavila informacija kako bi Petković karijeru mogao nastaviti u Hajduku.

No, prisjetili smo se njegovog odgovora na tu temu.

Vaš nogometni talent prepoznao je bivši hrvatski izbornik i nogometna trenerska ikona Mirko Jozić te je itekako utjecao na vaš nogometni put.

Da, igrali smo (op.a., NK Neretva) završnicu regionalnog kupa, u jednom polufinalu mi i Hajduk, a u drugom Šibenik i Zadar. Iako sam već zaboravio kako je bilo formatirano natjecanje, mislim da se potom išlo na završnicu na državnoj razini. No mene je gospodin Jozić tada zamijetio protiv Hajduka, preporučio me Dinamu, a iz Dinama su se izuzetno zauzeli i ponudili mi jako dobre uvjete te se potrudili da dođem u Zagreb. S druge strane, u Hajduku baš i nisu bili korektni.

Dakle, još jednom se dogodilo da veliki talent prolazi ispod Hajdukova radara. No s obzirom na to da ste iz Metkovića, u kojem se navija za Hajduk, je li bilo jednostavno otići u suparnički klub?

Kao dijete bio sam hajdukovac. I od toga ne bježim, otvoreno to kažem. Sve do trenutka u kojem sam čuo kako se razvija moja situacija. I kako se Hajduk ponio i prema meni i prema mojoj obitelji kad je Dinamo pokazao velik interes za mene, kad sam shvatio veličinu Dinama, cjelokupne organizacije. A ja sam kao ponosno, inatljivo i tvrdoglavo dijete samom sebi kao 12-godišnjaku rekao - 'nikad neću otići u Hajduk'. I od tog dana prekrižio sam ga. Istina, Hajduk je veliki hrvatski klub, ali u to vrijeme možda su u njemu bili krivi ljudi. Od samog dolaska u Dinamo, a govorio sam drugačije od druge djece, bio sam izvrsno prihvaćen. Sjajno su me prihvatili, suigrači, osoblje u klubu, direktori, svi.

Dakle, tada je Bruno kategorički odbio mogućnost povratka u Hajduk. S obzirom na to da znamo koliko je principijelan, pa iako zasigurno povrijeđen načinom na kojeg se 'razišao' od Dinama, nekako nam je nepojmljivo da pregazi svoju riječ.

No, vrijeme će pokazati....