Ono što je u nogometu nezamislivo u rukometu je realnost iz turnira u turnir. I na ovom Europskom prvenstvu utakmice ključnog zadnjeg kola iste skupine neće se igrati u isto vrijeme, što daje ogromnu prednost onima koji posljednji izađu na teren i utječe na regularnost natjecanja.

U našoj skupini će se tako točno znati koji je rezultat u zagrebačkoj Areni potreban Hrvatskoj, a koji Francuskoj za proći dalje uoči međusobnog obračuna u večernjem terminu, jer Šveđani i Norvežani igraju ranije. To bi moglo biti posebno značajno ako Francuzima rezultat iz skandinavskog obračuna osigura plasman dalje i prije odigravanja zadnje utakmice, što bi Dinart mogao iskoristiti kao priliku za odmaranje ključnih igrača, a samim time olakšati put Červarovoj družini do polufinala.

U varaždinskoj skupini situacija je vrlo komplicirana i moglo bi se dogoditi da čak četiri reprezentacije dijele drugo mjesto s pet osvojenih bodova, no u najboljoj situaciji svakako su Njemačka i Španjolska koje igraju zadnje i točno će znati što će im biti potrebno za prolazak dalje.

Tako osmišljeno natjecanje moglo bi izazvati žestoke proteste nakon posljednjeg kola, a ako i ne bude kontroverzi svejedno se postavlja pitanje: je li baš tako neizvedivo bilo uoči ključnih utakmica pomiješati reprezentacije iz Zagreba i Varaždina pa da u isto vrijeme igraju Norveška i Švedska kao i Francuska s Hrvatskom te jednaku regularnost osigurati i u drugoj skupini?

Svaka reprezentacija na turniru je imala po tri slobodna dana između utakmica u jednom trenutku, dakle vremena je bilo dovoljno da se to organizira. Pa nisu Zagreb i Varaždin udaljeni tisuću kilometara, a ne bi bio nepremostiv problem ni osigurati da se sve tri utakmice zadnjeg kola igraju u isto vrijeme da se imalo volje tome pridati pažnju.

No, ako pitate EHF, za njih je sve to previše komplicirano i potpuno neizvedivo. S takvim čelnicima sporta nije ni čudno da rukomet po popularnosti značajno zaostaje za drugim najgledanijim momčadskim sportovima...