Dinamov trener Ante Čačić susret je počeo s usamljenim Dujom Čopom u napadu i bez zadnjeg veznog, ali ofenzivni Dinamov sastav (Badelj i Kovačić ispred obrane) u prvom poluvremenu nije pokazao gotovo ništa. Razigrani Ludogorec s dvije velike obrane je zaustavio (opet) Ivan Kelava, dok su plavi u napadu zaprijetili samo jednom. Sammir je u 31. minuti probio kroz sredinu i idealno uposlio Ivana Tomečaka, koji je s desne strane prebacio i vratara Golubovića i njegov gol.

Začudo, Čačić u poluvremenu nije mijenjao ništa i Dinamo se nastavio koprcati u živom pijesku. Tek kada se u 56. minuti ozlijedio Josip Pivarić, uveo je Fatosa Beqiraja i pokazao da uopće prati utakmicu. No, nije pomoglo. Kelava je spašavao Dinamo koliko je mogao, ali Marcelinho se (pogreška Vide) u 68. minuti našao sasvim sam ispred hrvatskog vratara i svladao ga glavom. Imao je Ivan i tu loptu na rukavici, ali ona je od grede ipak ušla u gol.

Dinamo se donekle razbudio tek ulaskom Mehmeda Alispahića i desetak minuta prije kraja upravo on i Beqiraj, uz opću prisutnost kapetana Milana Badelja, imali su dvije dobre prilike. Ipak, promašili su cilj i Dinamo je nastavio sa životom na rubu ponora. Na samoj ivici su bili u 92. minuti. Ante Rukavina ušao je tri minute ranije i sjajnim uklizavanjem je spasio nebranjenu mrežu nakon dobre asistencije Francka Mange Diddyja Guele koji je tako umalo pokopao svoj bivši klub. Minutu kasnije Domagoj Vida je krenuo u svoj karakteristični pohod, dao Sammiru koji je ubacio u sredinu, a Rukavina je (čini se, iako je u skoku bio i Domagoj Vida koji je ispratio akciju do kraja) nadvisio srpskog vratara Golubovića. U samo četiri minute Ante Rukavina je spasio Dinamo od teškog poraza i svoju sretnu momčad, te presamouvjerenog trenera, stavio u odličnu poziciju uoči uzvrata u Zagrebu iduće srijede.

U uvodu utakmice puno se govorilo i o Dinamovim navijačima koji su unatoč zabrani doputovali u Bugarsku. Manja grupa uspjela je doći do stadiona gdje se nisu isticali.