Ako odlaze treneri, morale bi padati i uprave

U Prvoj HNL nastavlja se po uhodanom putu – čim momčad izgubi dvije ili tri utakmice zaredom, trener dobiva otkaz, a ambicije s novim stručnjakom dižu se do nebesa. S takvim ambicijama Hrvatska bi svake godine imala barem četiri kluba u Ligi prvaka, a u Euroligi najmanje osam. Naravno, nitko ne bi smio ispasti

Nakon 14 kola Prve HNL još su dva trenera postala bivša. Od početka sezone to je već 12. smjena. Riječ je o trenerima Rijeke (Nenad Gračan) i Hrvatskog dragovoljca (Ivan Pudar), koji su, prema priopćenjima iz tih klubova, otišli svojevoljno. Naravno, istinu nećemo doznati jer treneri će se radije pokriti po ušima nego zamjeriti bivšim upravama i budućim poslodavcima.

Kada se pokušaju opravdati takve smjene, onda se polazi od rezultata. I oni su jedini pokazatelj prema kojem poslodavac može vrednovati znanje i uspjehe trenera. No teško da će drugi, pa čak i treći trener, koji tijekom sezone stigne u klub, moći od 'dre.. napraviti pitu', jer nije sudjelovao u biranju igrača, a još je manje mogao uigravati i pripremati momčad. A zanimljivo, zbog takvih rezultata nikad ne stradavaju sportski direktori ili predsjednici klubova. Sjetimo li se samo Dinamovog igranja u 'ligi za bedaka', Zdravko Mamić, koji je doveo pola mlade hrvatske reprezentacije, nakon najsramotnijeg rezultata bez ikakvog je pardona ostao na čelu kluba.

Vezane vijesti

'Klubovi trebaju imati viziju, postaviti je realno i onda pustiti treneru da radi po svom nahođenju. Jasno je da će momčad imati oscilacija, ali trener mora imati podršku kluba i uprave koja ga je postavila te pustiti da se razvijaju i on i momčad', rekao je u razgovoru za tportal Srećko Bogdan, koji je prošao cjelokupni razvojni put, od direktora omladinske škole, preko trenera juniorske momčadi, do vođenja seniora.

'Pogledajte kakvu je podršku imao Zvonimir Soldo u Kölnu. Nisu ga smijenili nakon prvog ili drugog poraza. Ili tek Felix Magath, koji se prošle godine sa Schalkeom borio za vrh, a sada je na dnu Bundeslige. Klub očito ima povjerenja u trenera i, bez obzira na ovosezonski rezultat, vjerujem da ga neće promijeniti. Međutim, tu se postavlja pitanje međusobnog povjerenja i odgovornosti, jer trenere postavljaju uprave klubova. Drugim riječima, ako su ga oni doveli, onda moraju s njime odgovarati za rezultate. Kod nas nije takav slučaj, jer trenera mijenjaju oni koji ih postavljaju, a njihova odgovornost ne dolazi u pitanje.'

Ali zašto onda treneri bez razmišljanja prihvaćaju poslove i obaveze u klubovima koji su u financijskim problemima, koji nemaju izgleda za opipljiviji rezultat?

'To mi je teško objasniti. Istina, raditi se mora, ali kada se ja dogovaram o poslu, onda gledam mnoge aspekte - od toga kakve igrače imam, kakve su ambicije, kakvi su financijski uvjeti. Prošle godine, kada sam vodio momčad Međimurja, domaćih igrača u prvoj momčadi gotovo da nije bilo. Tada sam polako uvodio dva, tri domaća igrača, koji su jeftiniji, zbog kojih će atmosfera na stadionu biti bolja. Tako sam i u Interu imao Vulića, Ceraja, Piškora - regija se počinje više zanimati za tebe, atmosfera je bolja.'

Radili ste i igrali u Njemačkoj. Tamo su u dosadašnjih 11 kola imali tek dvije smjene. Koliko je potreban i koristan trenerski sindikat?

'Vidim i čitam da takav sindikat postoji u Francuskoj. U Njemačkoj je nešto drugačije, postoje drugačije klauzule u ugovorima. Moj je trener vodio momčad 13 sezona. Ispadali smo iz prve u drugu ligu, vraćali se, igrali Kup Uefa. Naravno, sve se radilo prema vizijama, stresova je bilo, ali trener je radio u dogovoru s klubom. I u Hrvatskoj imamo primjere da se može dobro funkcionirati, poput zaprešićkog Intera, koji je na početku sezone imao niz poraza, a sada s Ilijom Lončarevićem pobjeđuje i u gostima. Ili Cibalia, klub koji ima financijskih problema kao i svi, koja ima dosta domaćih igrača, koja je prošle sezone izborila europski kup, a i ove je pri vrhu tablice.'

Kakvu onda ima perspektivu trener koji prihvati posao u Hrvatskom dragovoljcu?

'Pitanje je samo što će klub tražiti od njega. Želio bih, ali čisto sumnjam da će izboriti ostanak u Prvoj HNL, i možda bi već sada trebali razmišljati o novoj sezoni - pomladiti momčad, uigravati je i onda se možda već sljedeće sezone pokušati izboriti za povratak u Prvu HNL. Ne treba razmišljati samo za sutra, već za sljedeće dvije, tri sezone. To je jedini ispravni put.'

Nažalost, iako Bogdanove riječi zvuče ispravno, sigurno ih neće čuti oni koji bi morali, jer bezbroj smo puta imali prilike vidjeti kako se radi u hrvatskim klubovima. A pokazuje to i statistički podatak - u 54 kola, koliko ih je odigrano u ligama petice, smijenjeno je tek sedam trenera. A nije istina da je tamo pritisak manji.