Profesionalni put Romine Tonković proteže se daleko izvan okvira domaćih televizijskih setova: od dijeljenja kadra s holivudskom zvijezdom Kate Beckinsale u akcijskom trileru 'Canary Black', preko neprocjenjivih životnih lekcija mentora Rade Šerbedžije i Lenke Udovički, pa sve do radikalnog, spartanskog glumačkog treninga u Japanu koji joj je doslovno ogulio stopala, ali i vratio strast prema zanatu.

U razgovoru za tportal otvoreno govori o kompleksnoj obiteljskoj dinamici svoga lika, fascinaciji drevnom istočnjačkom mudrošću, sportskoj prošlosti i umijeću čuvanja intime u vremenu opće izloženosti.

U seriji Nove TV 'Slučajna obitelj' igrate Korinu Meštrov. Što vas je privuklo tom liku i koliko u njoj ima vaše osobne energije?

Mislim da me kod Korine najviše privuklo to što je uzela svoj život u svoje ruke i što razmišlja svojom glavom. Kad se dogodi sve što se dogodi u njihovim životima, ona je ta koja pokušava držati stvari pod kontrolom da se ne bi raspale. Jako mi se sviđa ta njezina sposobnost da istovremeno nosi vlastite emocije i brine se o drugima. Nije joj lako zbog svega što se dogodilo, ali unatoč tome pokušava zaštititi Vitu, Petra i sebe. Zanimljivo mi je to što Korina funkcionira na nekoliko razina: s jedne strane mora biti snažna i sabrana, a s druge se i sama nosi sa svime što joj se događa. Mislim da dijelimo nešto energije, ponajviše zbog te samostalnosti i potrebe da same donosimo odluke o vlastitom životu.

Dugotrajno snimanje na setu opisali ste poput 'maturalca' na kojem se nikad ne zna što donosi dan. Kako je izgledala vaša dinamika s kolegama i tko je na snimanju bio zadužen za smijeh iza kamera?

Kada si satima na setu, dođe trenutak u kojem svi malo 'poludimo' i više ne znamo što bismo sa sobom, pa se pretvorimo u klaune. A za kolektivni smijeh ipak je najzaslužniji Filip.

Od zamršenih obiteljskih odnosa do holivudskog mehanizma

U središtu serije nalaze se neobični obiteljski odnosi, tema koja vas i autorski jako privlači. Zašto su vam obiteljska dinamika, tajne i nesporazumi toliko inspirativni?

Mislim da iz obiteljskih odnosa proizlazi jako puno naših psiholoških stanja i nesigurnosti. Ti su odnosi vrlo kompleksni i zato su toliko zanimljivi. Obitelj je nešto što nas oblikuje, a istovremeno je to nešto što cijeli život pokušavamo razumjeti i od čega se, na neki način, svi liječimo.

Glumili ste uz slavnu Kate Beckinsale u akcijskom filmu 'Canary Black'. Što vas je radeći u tako velikoj stranoj produkciji najviše impresioniralo, a što vas je možda iznenadilo?

Najviše su me impresionirali organizacija, resursi i količina ljudi koji sudjeluju u cijelom tom procesu. U tako velikoj produkciji prvi put sam vidjela koliko je svaki član ekipe važan i kako svi funkcioniramo kao veliki mehanizam. To me zapravo naučio i Igor Nola jer mi je pokazao koliko je važno razumjeti da film nije samo ono što vidimo na ekranu, već rezultat rada cijele ekipe.

Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka Udovički vaši su životni mentori. Od njih ste, rekli ste, dobili ljubav prema svim vrstama umjetnosti. Koji vam se njihov savjet najdublje urezao u pamćenje i danas vam služi kao glumački kompas?

Negdje sam pročitala da je najveći blagoslov koji čovjek može imati u životu dobar učitelj, a ja sam imala sreću da imam čak dvoje. Rade i Lenka dali su nama studentima puno više od znanja o glumi i umjetnosti. Mislim da se gluma zapravo uči cijeli život iskustvom, radom i time da se iznova zaljubljuješ u ovaj zanat. Od njih sam najviše naučila kako biti dobar čovjek, koliko su važni disciplina i rad, ali i koliko je važno sačuvati dijete u sebi, znati se igrati i ne izgubiti znatiželju. Mislim da nas upravo to čuva ne samo kao umjetnike, nego i kao ljude.

Trening do krvi u Japanu

Boravili ste u Japanu na rigoroznom treningu redatelja Tadashija Suzukija, gdje se treniralo do krvi na stopalima i pomicale fizičke i mentalne granice. Što vas je to ekstremno iskustvo naučilo o vlastitoj izdržljivosti i glumačkoj disciplini?

Najviše me naučilo da poštujem sebe, svoje granice i ljude s kojima radim. Da se nadovežem na prethodni odgovor, u Japan sam otišla jer sam se željela iznova zaljubiti u glumu. Nakon godina rada u kazalištu i na filmu počela sam osjećati određeno zasićenje i kao da stojim na mjestu. Osjetila sam potrebu za novim učenjem i usavršavanjem. Suzukijev trening podsjetio me koliko još toga ne znam i koliko uvijek ima prostora za rast. Naučio me disciplini, ali i tome da mogu puno više nego što mislim, i fizički i mentalno. Najvažnije mi je ipak bilo to što sam ponovno pronašla onu znatiželju i ljubav prema ovom poslu zbog koje sam se uopće počela baviti glumom.

U Japanu i Aziji proveli ste mjesece istražujući prirodu i kulturu, a najavili ste i da ćete učiti tradicionalnu kinesku medicinu, kung fu i qigong. Odakle tolika fascinacija Istokom i što vam ta putovanja donose na osobnoj razini?

Mislim da su te kulture, koje su toliko stare i bogate, sačuvale puno znanja koje nam i danas može koristiti za razvoj. Fascinira me to koliko su se dugo bavili proučavanjem ljudskog tijela i njegovim povezivanjem s umom i prirodom. Dok su oni istraživali ljudsko tijelo, mi smo u Europi spaljivali vještice te se i dalje se bavimo posljedicama, a ne uzrocima.

Sportska disciplina, set bez straha i tiha intima

Natjecateljski ste trenirali sinkronizirano plivanje, a zatim i atletiku, priznajući da se ponekad zapitate kamo bi vas sport odveo da ste nastavili s njime. Zamislite li se ikada na sportskim postoljima umjesto na kazališnim daskama i filmskim setovima?

Ne žalim ni za čim i ne bih mijenjala svoj život ni za što.

Opisali su vas kao iznimno hrabru i energičnu osobu koja se ničega ne boji, no priznali ste da ipak imate dva straha – od zmija i visine. Jeste li se ikada morali suočiti s tim strahovima na setu ili u privatnom životu?

Dosad se nisam morala suočiti s tim strahovima, ali mislim da bi mi na setu to bilo puno lakše nego u privatnom životu. Ne znam zašto, ali na setu osjećam neku sigurnost. Valjda zato što vjerujem da je sve dobro organizirano i da smo osigurani. Barem ja tako mislim!

Svoj privatni život uspješno čuvate daleko od medija. Je li teško zadržati tu vrstu intime u današnje vrijeme društvenih mreža i što je za vas ključ stabilnog odnosa?

Mislim da je komunikacija najvažnija za stabilan odnos. Što se tiče privatnosti, nikad nisam bila osoba koja puno dijeli detalje svog intimnog života i mislim da me zato nitko previše ni ne ispituje o njemu.