Premda ih je odaziv publike na kraju ugodno iznenadio, Linda Begonja kaže da se tijekom snimanja filma 'Svadba' uopće nisu bavili prognozama o uspjehu, nego isključivo temom i njezinom osjetljivošću. Svjesni su bili da diraju u 'osjetljivo tkivo' - mentalitete, obrasce ponašanja i identitete koje ljudi često uzimaju zdravo za gotovo, a da je smijeh tek ulaz u tu priču.

Ističe da su radili sa situacijama koje svatko prepoznaje: obiteljskim odnosima, pritiscima uspjeha ili neuspjeha te sudarom osobnih očekivanja s društvenim stereotipima. Dodala je da nitko iz ekipe nije mogao naslutiti koliki će odjek film imati. Jako ju veseli što ljudi u tolikom broju hrle u kina.

Njezin lik Marije, kaže, nosi snažnu emocionalnu energiju, a nastajao je kao pažljivo odmjeren spoj osobnog iskustva i profesionalne distance. Objašnjava da je Mariju gradila promatranjem: kroz jezik, geste, ritam razmišljanja i pitanja što sve čini mentalitet jednog podneblja. Vlastito iskustvo za nju nije bilo 'materijal' za ulogu, nego svojevrsni filter koji pomaže da lik ostane živ i prepoznatljiv, u čemu su, dodaje, sigurno pomogli i improvizacijski trenuci koji su završili u finalnoj verziji filma.

Kad nije na setu ili pozornici, ravnotežu, kaže, pronalazi u naizgled sasvim jednostavnim, svakodnevnim stvarima.

'Tišina, čitanje, razgovori koji nisu performativni. I osjećaj da vrijeme ne mora uvijek biti produktivno', otkrila je za Dnevnik.hr. Iz života je izbacila sve ono što joj je donosilo nemir i narušavalo unutarnji mir. 'Pretjeranu potrebu za objašnjavanjem sebe. I tuđu potrebu da me se stalno definira', objasnila je glumica. Ispričala je i što bi voljela da publika ponese sa sobom nakon gledanja filma. 'Smijeh prepoznavanja, ali i razmišljanje. I osjećaj da je u redu propitivati ono što se inače uzima zdravo za gotovo', rekla je.