Njezini stihovi odgojili su generacije i postali zvučna kulisa nebrojenih života, a Vjekoslava Huljić oduvijek je birala ostati s one tiše strane ogledala. Najproduktivnija domaća autorica, pravnica koja je pravo zamijenila poezijom, u rijetkom i iznimno intimnom istupu progovorila je o svom životnom i stvaralačkom putu, tajni dugovječnog braka s Tončijem Huljićem s kojim nagodinu slavi četiri desetljeća zajedništva, ali i o najvećem izvoru današnje sreće, unucima koji su njezinu svakodnevicu obasjali posebnom svjetlošću
Vjekoslava Huljić u rodnom Splitu nedavno je predstavila svoju 14. knjigu 'Tajna nestale djece', a kao glavnu inspiraciju navodi poznati mit o položaju srednjeg djeteta u obitelji. Vjekoslava je, naime, i sama srednje dijete, pa je odlučila istražiti zašto se za njih uvijek veže stigma povučenosti. U literaturi iz dječje psihologije pronašla je potvrdu da to nije samo mit: najstariji i najmlađi u obitelji često prirodno povuku najviše roditeljske pažnje, dok srednje dijete lako ostane zaboravljeno negdje u sredini.
Napisala je stihove za više od 700 pjesama, a u svakoj je nastojala biti prepoznatljiva i drukčija. Poznata po ljubavi prema metaforama, ističe kako pravu poruku zna jedino autor, dok je publici ostavljeno da stihove tumači srcem. Kako slikovito objašnjava, nema ništa prirodnije ni ljepše nego kada majka u djetetovom licu prepozna lice onoga koga voli i upravo je u takvim intimnim trenucima tražila inspiraciju za svoje najveće uspješnice.
Kada govori o izvorima istinske sreće, recept autorice vrlo je jednostavan. 'Sretnom me prvo čini što sam živa i zdrava, što imam zdravu djecu, radim ono što volim i kako volim. Evo, sad su tu i ljubav na kvadrat – unuci, oni su svi moja sunca, oni su kao solarno grijanje, pa mi je srce na solarno grijanje kad su oni tu. Sve se vrti oko njih, oni meni daju svoje zagrljaje i time mi produžuju život'', priznala je u razgovoru za In Magazin.
Četiri desetljeća ljubavi
Sa suprugom Tončijem Huljićem sljedeće godine obilježava veliku, okruglu 40. godišnjicu braka. Plovidbu kroz četiri desetljeća zajedništva Vjekoslava opisuje prepoznatljivom morskom metaforom: brak je poput zajedničkog broda na otvorenom moru. Nekada te valovi nježno miluju, a nekada te pošteno zaljuljaju i poliju, no u svemu tome nikada nisi sam - sve što pogodi jednoga, osjeti i onaj drugi. Ključ je, ističe, u sinkroniziranom veslanju, jer čim jedan digne ruke od vesla, brod se opasno nagne. Posebnog recepta nema; formula dugovječnosti krije se u ravnopravnom dijeljenju svega, uz beskrajno puno razumijevanja i ljubavi.