Charlotte Casiraghi, autorica i unuka Grace Kelly, rijetko javno progovara o privatnom životu, no povodom izlaska svoje knjige 'La Felure' ('Pukotina') razgovarala je o odrastanju u monaškoj kneževskoj obitelji, pritisku slavnog prezimena i boli zbog gubitka oca.

Kći princeze Caroline od Monaka priznala je da joj je bilo iznimno teško izgraditi vlastiti identitet dok ju je svijet promatrao kroz obitelj i status. 'Bilo mi je jako teško osjećati se legitimno', otkrila je Casiraghi, govoreći o svom spisateljskom radu, prenosi HOLA!.

Svjesna da će dio javnosti uvijek na prvo mjesto stavljati 'moj društveni status, moju obitelj, moje ime', priznala je da je često imala dojam da se sve to koristi kako bi se umanjio njezin trud i postignuća.

Osjećala je strah da ne iznevjeri očekivanja majke

Charlotte je odrasla uz princezu Caroline, koju opisuje kao iznimno inteligentnu i visoko obrazovanu ženu s 'vrlo visokim intelektualnim standardima', dodajući da je tijekom odrastanja osjećala i divljenje i pritisak.

U razgovoru za francuski magazin Psychologies objasnila je kako se dječja potreba za ljubavlju i odobravanjem često miješa s doživljenim očekivanjima.

'Kad si dijete, boriš se i s roditeljskim željama, ili, točnije, s onim za što misliš da oni očekuju od tebe', rekla je. Dodala je i kako je s odrastanjem sve više htjela udovoljiti, a manje brinula o vlastitim emocijama.

Uz teret prezimena, Charlotte je od ranog djetinjstva nosila i duboku osobnu bol, smrt oca Stefana Casiraghija, koji je poginuo u nesreći glisera u listopadu 1990., kada je imala samo četiri godine.

'Bio je to presudan trenutak. Imala sam četiri godine kada je, odjednom, nešto u meni kolabiralo', opisala je. Očeva smrt ostavila je trajnu prazninu: 'Njegova smrt, ta bol, ta praznina gurnula me u stalnu tjeskobu'.

Život pod povećalom: 'Postaješ predmet fantazije ili zavisti'

Kako je otkrila, od djetinjstva je bila svjesna da je promatraju. Intenzivna medijska pozornost stvarala je dodatni pritisak i otežavala joj da se osjeća slobodno.

'Mnogo je lakše svesti nekoga na sliku, na simbol, nego mu dopustiti da postoji kao individua', istaknula je. Kada se na nekoga projicira toliko očekivanja i fantazija, osoba 'prestaje biti čovjek i postaje predmet fantazije ili zavisti', prenosi HOLA!.

Takvo iskustvo naučilo ju je da svoju pravu osobnost štiti još čvršće. 'Smanjimo se. Učinimo se manjima kako bismo bili prihvaćeni, kako bismo ispunili ono što mislimo da predstavljamo', zaključila je.