PRIČA KOJU MALO TKO ZNA

Trebao je samo uskočiti na jednu svirku, a postao dio legende: Ovako je Mišo Hrnjak završio u Azri

01.11.2026 u 08:13

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Odlaskom Miše Hrnjaka domaća je rock-scena ostala bez glazbenika koji je s Johnnyjem Štulićem i Borisom Leinerom činio najslavniju postavu Azre. Malo tko zna da je njegov put do benda koji je obilježio novi val započeo posve neplanirano, jednim posjetom zagrebačkom Sigetu, i to kao privremena pomoć dok se ne pronađe pravi basist.

Vijest o smrti Miše Hrnjaka, basista najpoznatije postave kultne grupe Azra, stigla je istoga dana kada je Hrvatsku potresla vijest o odlasku Miše Kovača. Iako je u bendu proveo tek tri i pol godine, njegovo ime zauvijek je ostalo vezano uz albume koji se i danas ubrajaju među najvažnija izdanja jugoslavenskog novog vala. Ipak, put koji ga je doveo do Azre bio je sve samo ne planiran.

Gibson, autobus i jedanaesti kat

Priču o svom ulasku u bend Hrnjak je detaljno opisao u autobiografiji ‘Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu’, objavljenoj 2015. godine. Krajem sedamdesetih već je svirao u nekoliko sastava, pa kada mu se javio Branimir Johnny Štulić i rekao da mu za nastup treba basist, nije pokazao osobit entuzijazam. Štulić je, međutim, bio uporan i tražio da ponese instrument i dođe k njemu.

Hrnjak je tako uzeo svoj Gibson i sjeo na autobus prema Sigetu, gdje je Štulić živio na jedanaestom katu. U dnevnom boravku dočekao ga je Johnnyjev otac, koji ga je, prema Hrnjakovu sjećanju, odmjerio ispod oka. Ono što je uslijedilo budući basist nije očekivao.

Mišo Hrnjak
  • Mišo Hrnjak
  • Mišo Hrnjak
  • Mišo Hrnjak i Boris Leiner
  • Mišo Hrnjak
Mišo Hrnjak Izvor: Cropix / Autor: Jakov Prkic / CROPIX

‘Dok ne nađeš nekog drugog’

Štulić je uzeo akustičnu gitaru i počeo nizati pjesmu za pjesmom, a Hrnjak ga je pokušavao pratiti na basu. Bio je zatečen onim što je čuo. Ni s takvim načinom sviranja ni s tolikom količinom gotovih pjesama dotad se nije susreo. Pristao je pomoći, ali samo dok Štulić ne pronađe stalnog basista. Nije ni slutio da će upravo on postati taj stalni član.

Već idućeg dana našli su se u brvnari na rubu Zagreba, gdje je Hrnjak upoznao bubnjara Borisa Leinera. Tako je 1979. nastao trojac koji je snimio albume ‘Azra’, ‘Sunčana strana ulice’ i ‘Filigranski pločnici’, ali i legendarnu koncertnu snimku ‘Ravno do dna’ iz zagrebačkog Kulušića. Tempo je bio iscrpljujući: bend je na nastupima znao odsvirati i više od 50 pjesama, a Štulić je neprestano donosio nove.

Odlazak na vrhuncu slave i život daleko od reflektora

Godine 1982., kada je Azra bila na vrhuncu popularnosti, Hrnjak i Leiner otišli su na odsluženje vojnog roka, što je praktički označilo kraj izvorne postave. Hrnjak je kasnije priznao da je još prije vojske odlučio kako se više ne želi profesionalno baviti glazbom. Zanimljivo, ni u vojsci nije odložio instrument: devet je mjeseci svirao u orkestru oficirskog kluba.

Nakon povratka nije promijenio odluku. Putovao je Europom, a skrasio se u Mađarskoj, gdje je upoznao suprugu Uršulu, s kojom je dobio petero djece. Posvetio se obitelji i izradi namještaja po mjeri, daleko od pozornice i medijske pažnje.

Glazbi se ipak vratio desetljećima kasnije, i to upravo s Leinerom, s kojim je osnovao Leiner & Hrnjak band i 2010. objavio album ‘Viša sila’. Na koncertima su, uz vlastite pjesme, izvodili i stare hitove Azre, podsjećajući publiku na vrijeme kada je jedan nevoljki posjet Sigetu promijenio povijest domaćeg rocka.