U razgovoru za Episodedergi.com Zeynep Atligan otkrila je kako doživljava svijet serije, vlastiti glumački put, pritiske mladih u industriji, ali i koliko je koštalo hrabrosti da odustane od studija fizike i u potpunosti se prepusti glumi.

Kako bi opisala emocionalni svijet serije 'Crno more' i njezin utjecaj na publiku?

Gledatelj ne prati samo priču – on ulazi u taj svijet i osjeća atmosferu tog podneblja. Upravo ta emocionalna dubina i autentičnost čine seriju posebnom i omogućuju publici da se snažno poveže s likovima.

Kako gledaš na svoju glumačku karijeru i ciljeve za budućnost?

Želim igrati različite likove i stalno se razvijati. Najvažnije mi je da ne upadnem u ponavljanje. Voljela bih sudjelovati u projektima koji imaju dubinu i koji me mogu obogatiti – i kao glumicu i kao osobu.

Što te inspirira u životu i poslu?

Inspiriraju me ljudi, njihove priče i emocije. Život sam po sebi mi je najveća inspiracija – sve što vidim, doživim i osjetim može postati dio mog glumačkog izraza.

'Pomalo sam nonšalantna, ali i buntovna'

Kako bi te opisao netko tko te jako dobro poznaje?

Rekala bih da sam osoba koja sanja i slijedi svoje snove – idealist, vrlo disciplinirana kada je riječ o poslu, vesela, znatiželjna, volim učiti, čitati i putovati. Pomalo sam i 'luda', ponekad možda i previše iskrena. Valjda zbog generacije kojoj pripadam, pomalo sam i nonšalantna, ali i buntovna. I, naravno – jako volim životinje.

Kako si se osjećala kada si počela biti prepoznata na ulici i društvenim mrežama?

Kad bi se ljudi uzbudili kad me vide, i ja bih se uzbudila kad vidim njih. Bila je to obostrana energija i uzbuđenje.

Imaš li predrasude?

I ja sam od malena bila izložena predrasudama, pa danas imam osjećaj da ih gotovo nemam – s vremenom sam ih uklonila.

Zamrznula studij

Plačeš li stvarno u scenama ili koristiš glumačke trikove?

Stvarno plačem. Toliko razumijem svoj lik da to iskreno osjećam i nemoguće je ne zaplakati.

Osjećaš li konkurenciju među mladima u industriji?

Ne gledam to kao natjecanje. Mi smo bliski i puno učimo jedni od drugih, puno si međusobno dajemo.

S kakvim si se izazovima suočila do sada u životu?

Ponekad moramo donositi teške odluke. Iako sam studirala fiziku na Sveučilištu Marmara, odlučila sam zamrznuti studij jer sam shvatila da je gluma ono čime se želim baviti. Na početku su mi govorili da je to 'svijet vukova', ali na setu sam pronašla divno okruženje i osjećam se jako sretno.

Kako doživljavaš pritisak izgleda u glumačkom poslu?

Ovo mi je prvi posao. Svaka osoba ima uloge koje joj odgovaraju, ali ponekad se treba i prilagoditi. Postoji i tzv. 'ekranska kila' – ljudi me uživo često doživljavaju mršavijom nego na ekranu. Zasad, dok smo mladi, nemamo velik pritisak, ali u budućnosti će se od nas sigurno očekivati da pazimo na izgled.