Ivan Fattorini preminuo je u 84. godini u Zagrebu, gradu u kojem je proveo život i izgradio liječničku karijeru. Bio je ugledni dječji kirurg i dugogodišnji ravnatelj zagrebačke dječje bolnice, liječnik kojem su generacije roditelja povjeravale svoju djecu, ali i liječnik sportaša te dugogodišnji klupski liječnik Cibone.

U zagrebačkoj crkvi sv. Marka 1967. godine na vječnu su se ljubav zakleli Željka i četiri godine stariji Ivan Fattorini. Ona na početku televizijske karijere, on mladi liječnik, život ih je od početka vodio u različitim ritmovima, ali paralelnim putem. Njega su čekale operacijske sale i dežurstva, nju studiji, snimanja i program bez radnog vremena. Upravo takav raspored obilježio je njihov brak. No njemu je govorila rijetko, ali uvijek isto, kao o osloncu.

'Prije starta smo dugo hodali i već nam je bilo jasno da neće biti lako. On kirurg, ravnatelj Dječje bolnice, zaljubljenik u sport, čovjek sa spremnim kovčegom. Ja s nemogućim radnim vremenom, bez pravila, rasporeda i planiranja. Da bih ostvarila pravu obitelj, da bi djeca imala sve što trebaju i zaslužuju, u tome naumu mi je uvelike pomogla baka Dossy - moja svekrva koja je živjela s nama naš život. Uvijek je bila spremna pomoći osmijehom, savjetom, žlicom. Nakon šest desetljeća zajedničkog života s Dedekom, podvlačim crtu i pri punoj pameti (još uvijek) kažem da se lako rastati, ali umjetnost je održati brak. Nije lagano, ali je lijepo zajedno ostarjeti i njegovati ljubav', ispričala je 80-godišnja Željka jednom prilikom za Novi list.

Dvije karijere, jedan život

Željka Fattorini desetljećima je bila jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica, voditeljica koja je obilježila generacije gledatelja smirenošću i profesionalnim stilom. Paralelno je Ivan Fattorini gradio medicinsku karijeru, dječji kirurg i kasnije ravnatelj zagrebačke dječje bolnice, liječnik kojem su roditelji povjeravali najteže trenutke.

Njihov brak zato nikada nije bio svakodnevan ni jednostavan. Često su se mimoilazili, ali nisu se udaljili. U mirovini su životni ritam usporili. Dane su kratili šetnjama gradom i odlascima po namirnice, malim ritualima koji su zamijenili desetljeća užurbanosti. Za Željku Fattorini bio je oslonac, a obitelj i prijatelji od milja su ga zvali 'Dedek'. Tijekom braka dobili su dvoje djece, kćer Ivu i sina Renza koji su, slijedeći očeve stope, također izgradili karijere u medicini.

Zlatni pir na Korčuli

Nakon 50 godina ponovno su stali pred oltar i obnovili bračne zavjete u crkvi sv. Marka u Korčuli. Razmijenili su isto blagoslovljeno prstenje kao i na vjenčanju prije pola stoljeća, tada u zagrebačkoj crkvi sv. Marka.

Uz veselje djece i četvero unučadi 'mladoženja' je ponovno poljubio 'mladu', a ona je, kako je tada pisala Gloria, blistala u bijeloj ljetnoj haljini, daru kćeri, s buketom od lavande i ružmarina iz njihova vrta. Korčula nije bila slučajan izbor. Ondje su korijeni obitelji Fattorini i Arneri, a na tom su otoku proveli gotovo sva svoja ljeta, vezani uz kuću u Račišću i uspomene koje su ondje stvarali desetljećima.

Danas je otišao njezin najdugovječniji suputnik, ali ostaje priča o dvoje ljudi koji su uspjeli ono što su sami smatrali najtežim, održati brak.