Kroz desetljeća rada pred kamerama publika i kolege nadjenuli su joj brojne simpatične nadimke - od Željkice, Žeže i Žežice do Žežili ili jednostavno 'Ž' – a da danas piše autobiografiju, priznaje legendarna tv-dama Željka Fattorini, već točno zna naslov: zvala bi se 'Moje sretne suze'.

Prvi koraci s 12 godina i mrak usred programa

Njezin televizijski put započeo je gotovo s počecima same televizije, kada je kao 12-godišnja djevojčica zakoračila u taj čarobni medij. Vodila je neke od najvažnijih projekata - od 'Dnevnika 10' do kultnog 'Nedjeljnog popodneva', koje se bez klimatizacije emitiralo satima uživo iz užarenog studija. Posebno poglavlje pripada emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska', uz koju su se budile generacije, a iz koje pamti nevjerojatnu anegdotu.

'U emisiji je nestala struja, ostali smo u potpunom mraku. Kroz slušalice smo dobili uputu da nastavimo jer ton ide, a režija nas je nacrtala na ekranu. U tom su trenutku u studiju bila dva slijepa šahista koji su igrali partiju šaha. Zamislite taj slučaj i tu slučajnost...', prisjetila se kroz smijeh u emisiji 'Moj album'.

Ljubomora na dežurstva i kave s legendama

Iako je na ekranu uvijek djelovala besprijekorno dotjerano, privatno je njegovala jednostavnost - lice bez šminke i prepoznatljiv konjski rep. Zanimljivo je i da je diplomirala eksperimentalnu biologiju na PMF-u, premda je u mladosti maštala o medicini. Medicinu je na kraju ipak dovela u dom: njezin suprug, ugledni liječnik Ivan Fattorini, bio joj je prvi i jedini dečko u životu. 'On nikada nije bio ljubomoran, ali ja jesam znala biti, posebno zbog medicinskih sestara i njegovih noćnih dežurstava u bolnici', iskreno je priznala Željka.

Prisjetila se i svojih nerazdvojnih televizijskih prijateljica s kojima je dijelila dobro i zlo. Danas se redovito čuje s Vesnom Spinčić i Jasminom Nikić, a s velikom se sjetom sjeća i prerano otišlih Ksenije Urličić i Helge Vlahović. 'Svakodnevno smo znale koja je što kuhala, što je kupila ili kamo planira ići toga dana', otkrila je.

Zašto televizija nikada neće nestati

Radila je i u najtežim, ratnim godinama, kada su hodnicima zgrade na Prisavlju prolazili čučeći, dok su prozore zaklanjali crni zastori kako bi se zaštitili od snajpera s obližnjih nebodera. Ipak, njezina vjera u medij kojem je posvetila život i danas je nepokolebljiva.

'Puno je godina iza mene, puno susreta s kamerom i ljudima iza nje, ali sve su to prelijepe godine. Kada danas dođem u banku, kod liječnika ili u poštu, svi me poznaju. A znate zašto? Zato što imam dobru prijateljicu, a moja se prijateljica zove televizija. Kada čovjek ostane sam, ona mu je jedini istinski prijatelj u svako doba dana i noći', zaključila je legendarna voditeljica.