Odlaskom Miše Kovača, koji je preminuo u 86. godini, Hrvatska se oprostila od još jednog velikana iz te gotovo nestvarne šibenske generacije. Vice Vukov umro je 2008., Arsen Dedić 2015., a sada je otišao i Mišo, čovjek koji je svojom pojavom, glasom i pjesmama obilježio desetljeća zabavne glazbe.

A njihova priča počela je daleko od velikih pozornica, televizijskih studija i rasprodanih koncertnih dvorana. U uskoj ulici šibenskog Varoša, među kamenim kućama, malim dvorištima i djecom koja su zajedno odrastala.

Ulica kakve nema

Ulica Nikole Tesle u Šibeniku desetljećima je predmet zanimanja novinara, povjesničara glazbe i samih Šibenčana. Njezina posebnost nije samo u tome što su ondje živjela poznata imena, nego u nevjerojatnoj koncentraciji glazbenog talenta na tako malom prostoru.

Vice Vukov, rođen 1936. godine, bio je najstariji od slavnog trojca. Dvije godine poslije rođen je Arsen Dedić, a 1941. na svijet je došao Mate Mišo Kovač.

U vrijeme kada su odrastali, nitko nije mogao pretpostaviti da će upravo ti dječaci jednoga dana postati glazbeni simboli čitavih generacija.

Vice će izgraditi karijeru jednog od najistaknutijih interpretatora hrvatske zabavne glazbe, prepoznatljivog po snažnom tenoru i iznimnoj izražajnosti. Arsen će postati kantautor, pjesnik i skladatelj čije će stvaralaštvo trajno obilježiti hrvatsku kulturu. Mišo će krenuti trećim putem i postati pjevač masovne popularnosti, čovjek koji je jednim pokretom ruke mogao pokrenuti čitav stadion.

U istoj ulici odrastao je i Ivo Pattiera, još jedan poznati šibenski pjevač, posebno povezan s dalmatinskom pjesmom.

Četiri glazbenika, četiri različita izraza, a ista ulica iz koje su krenuli u svijet.

Zajedno su odrastali, igrali nogomet i smišljali nestašluke

Da priča bude još neobičnija, šibenski Varoš nije dao samo velike pjevače. U istom susjedstvu odrastali su i budući poznati nogometaši Petar Nadoveza i Krasnodar Rora, pisac Ivo Brešan te niz drugih umjetnika, glazbenika i intelektualaca.

Djetinjstvo te generacije obilježili su nogomet na ulici, druženja pred kućama i svakodnevni život u četvrti u kojoj su se svi poznavali.

Mišo je, primjerice, ozbiljno razmišljao o nogometnoj karijeri. Branio je za juniore Šibenika, a među njegovim suigračima bio je Petar Nadoveza, buduća legenda Hajduka. Arsen je, pak, odmalena pokazivao zanimanje za glazbu, pisanje i umjetnost.

O tom neobičnom svijetu snimljen je i dokumentarni serijal 'Varoški amarcord', koji se bavi ljudima, uspomenama i atmosferom šibenskog Varoša.

Njegovi autori pokušali su rekonstruirati vrijeme u kojem je jedno obično susjedstvo postalo mjesto odrastanja iznimne generacije.

Mišo je o svojim susjedima govorio s golemim poštovanjem

Koliko je i sam Mišo bio svjestan posebnosti ulice iz koje je potekao, pokazuje njegova izjava o dvojici slavnih susjeda.

'Vice Vukov, di je god zapjevao, on je bio najbolji tenor u Europi. Arsen Dedić, najbolji kantautor na prostorima bivše Jugoslavije, a Mišo Kovač zapovjednik estrade', rekao je u dokumentarnom serijalu 'Varoški amarcord'.

Ta izjava, izrečena na njegov prepoznatljiv način, možda najbolje opisuje koliko su različiti bili njihovi glazbeni putevi.

Arsen je bio pjesnik među glazbenicima, Vice interpretator iznimne vokalne snage, a Mišo pjevač koji je stvorio gotovo neusporedivu vezu s masovnom publikom.

Svatko od njih imao je svoj svijet, ali svi su potekli iz istog malog dijela Šibenika.

Fenomen koji se i danas pokušava objasniti

Šibenski kroničar i poznavatelj glazbene povijesti Ivo Livaković još je prije nekoliko desetljeća upozoravao na neobičnu koncentraciju umjetničkog talenta u Varošu.

Popis poznatih ljudi iz te četvrti doista je impresivan. Uz Mišu, Arsena, Vicu i Pattieru, ondje su odrasli ili živjeli skladatelj Dušan Šarac, operni pjevači Neven i Miroslav Belamarić, glazbenici, književnici i brojni drugi umjetnici.

Fenomen Tesline ulice postao je i dio turističke i kulturne baštine Šibenika. U gradu su organizirane tematske šetnje posvećene glazbenicima iz Varoša, a priča o slavnim susjedima i danas izaziva zanimanje.

Može li se takva koncentracija talenta objasniti glazbenom tradicijom Šibenika, snažnim osjećajem zajedništva ili jednostavno nevjerojatnim spletom okolnosti? Teško je dati jednoznačan odgovor.

No jedno je sigurno. Malo se koja ulica može pohvaliti time da su iz nje krenuli ljudi koji su ostavili tako dubok trag u glazbenoj povijesti.

Danas, kada je otišao i Mišo Kovač, priča o Teslinoj ulici dobiva dodatnu emocionalnu težinu.

Jer u jednom malom dijelu Šibenika nekada su zajedno odrastali dječaci koji nisu mogli znati da će njihova imena jednoga dana biti ispisana među najvećima u hrvatskoj glazbi.

A sve je počelo u istoj ulici.