Kad Melania Trump idućeg mjeseca sleti u Britaniju, kamere neće jedine loviti njezinu nedokučivu mimiku i nijanse bračnog protokola. Ovoga puta pratit će je i britanski dužnosnici. U Whitehallu su, nakon niza nepredvidivih obrata iz Bijele kuće, zaključili da se manje isplati pokušavati 'upravljati' Donaldom Trumpom, a više razumjeti osobu koja, čini se, najčešće presiječe njegove političke intuicije, piše britanski Guardian.

Izvori upoznati s brifinzima tvrde da je upravo Melanijin poticaj stajao iza predsjednikova priznanja da Palestinci u Gazi gladuju, kao i iza hladnog tuša kojim je relativizirao uvjerljivost obećanja Vladimira Putina o miru u Ukrajini. Jedan Guardianov sugovornik sažeo je novu matricu: 'Starmer je zaradio Trumpovo poštovanje i reći će mu ako se ne slaže. Ali ona je ta koja je važna'.

Šest mjeseci drugog mandata pretvorilo je američku vanjsku politiku u poligon naglih okreta. Trump je 'okretao ploču' gotovo na svakoj velikoj temi, od Bliskog istoka do Rusije. Dok su diplomati pokušavali razumjeti tko je u njegovoj orbiti ključan, sve su češće nailazili na isto ime. Trump to ne skriva: suprugu je javno nazivao svojim 'najboljim anketarom', a u privatnim razgovorima, tvrde sugovornici, referira na njezina stajališta. Za britanske dužnosnike, to znači prilagodbu: manje energije na kontrolu stihije, više na čitanje tihog signala iz East Winga.

Paradoks Melanije Trump

U takvom zaokretu percepcije krije se i paradoks Melanije Trump. Godinama je njegovala enigmatičan profil, izbjegavala otkrivati mehaniku političkog partnerstva i ostavljala dojam političke distanciranosti. Što je on više govorio, ona je manje otkrivala. Njezina memoarska knjiga ‘Melania’ dočekana je ocjenama da je ‘banalna’ i ‘politički udaljena’, upravo suprotnost onome što se sada nazire iz praksi drugog mandata. Prva dama rijetko je bila ‘u sobi gdje se odlučuje', više je vremena provodila u New Yorku, blizu sinu, a krajem svibnja procurilo je da je nakon druge inauguracije u Bijeloj kući provela manje od dva tjedna.

Pa ipak, kad se oglasi, poruke su precizne. U intervjuu za ‘Fox & Friends’ poručila je: 'Možda me neki vide kao samo suprugu predsjednika, ali stojim na svoje dvije noge, neovisna. Imam svoje misli. Imam svoje 'da' i 'ne'. Ne slažem se uvijek s onim što moj muž govori ili radi, i to je u redu'. Dodala je: 'Dajem mu savjet; ponekad posluša, ponekad ne – i to je u redu'.

Stav prema Gazi i Putinu

Taj obrazac pojavio se i u Gazi. Dok su izraelske vlasti odbacivale navode o gladi kao propagandu, Trump je neočekivano uzvratio da 'fotografije ne mogu biti lažirane'. Objavio je kako Melania 'vidi iste slike koje svi vidimo' i da se pred prizorima pothranjene djece ‘nema što drugo reći osim da je strašno’. No administrativni ‘follow-up’ ostao je 'tanak': predsjednik je javno spominjao 60 milijuna dolara američke pomoći za hranu, tvrdnju koju su američki mediji osporili, i neodređeno najavio preustroj centara pod okriljem Gaza Humanitarian Funda, zamjene za ukinuti UN-ov program. Paralelno je veleposlanik u Izraelu hvalio kako sustav ‘u osnovi funkcionira’, dok su mediji dobivali ‘vođene ture’ skladištima. Na strateškom planu, Trump je ostavio otvorenim i najosjetljivije pitanje: ako Izrael želi trajno okupirati Gazu, ‘to je na njima’.

Slična dinamika vidi se i na liniji prema Moskvi. Nakon razgovora s Vladimirom Putinom, predsjednik bi privatno opisivao 'sjajan razgovor', a Melania bi ga vratila na zemlju: ‘Stvarno? Upravo je pogođen još jedan grad.’ Trump je potom javno priznao kako ga je taj kontrapunkt naveo na rjeđe viđen oprez: 'Ne želim reći da je ubojica, ali tvrd je tip, to se godinama pokazalo'.

Je li Melania neutralna?

U isto vrijeme, predsjednik svoju suprugu opisuje kao ‘neutralnu’ i sklonu samo jednome - 'da ljudi prestanu umirati'. Ipak, njezine objave s početka invazije 2022. jasno su suosjećale s Ukrajinom: 'Srce para i užasno je gledati kako pate nevini ljudi. Moje misli i molitve su s ukrajinskim narodom'.' Nije bilo eksplicitnog pripisivanja krivnje, ali teško ju je nazvati neutralnom.

Melanijin javni angažman tradicionalno je bio vezan uz djecu, osobito zaštitu od online eksploatacije i skrb o siročadi. Tijekom 2018. upirala je prstom u politiku razdvajanja migrantske djece od roditelja, nazvavši je 'strašnom i neprihvatljivom’, uz tvrdnju da je bila 'zatečena'. USAID, čiji je rad nekoć isticala na marginama Opće skupštine UN-a, danas više ne postoji u prepoznatljivom obliku, birokratski kostur američke vanjske pomoći je razgrađen. U takvom pejzažu, gdje se moć koncentrira oko predsjednikovih instinkata i povremenih razgovora, uključujući one sa suprugom, tradicionalna diplomacija gubi orijentire.

Diplomati u drami

Diplomati zato preslaguju alate. Politički monitoring pretvoren je u gotovo 24-satni pogon: presijecaju se improvizirane presice i objave na društvenim mrežama u potrazi za signalima daljnjeg kursa. Britanski veleposlanik lord Mandelson govori o Washingtonu 'kakav još nije vidio': sustav koji nije ekosustav, nego 'svijet jedne osobnosti'. Europski diplomat priznaje da je 'računica laskanja i čvrstoće' postala svakodnevna zagonetka. No odgovor, zaključili su u Whitehallu, bio im je cijelo vrijeme pred nosom.

Za Melanijin uspon na listi utjecaja nema jasne metrike. Početkom godine jedna ju je američka anketa svrstala tek na deseto mjesto unutar administracije, iza Stephena Millera i tadašnje glavne državne odvjetnice Pam Bondi. U to je vrijeme, sada već otpali, Elon Musk slovio kao vanjski glas kojem se predsjednik najradije priklanja. Nakon raskola, Trump je poručivao da 'ne vjeruje nikome'. Upravo ta zatvorenost otvara prostor jedinoj konstanti: savjetu osobe koja ne traži reflektore ni javnu potvrdu. U tom smislu, Melania postaje i politički amortizer i potencijalni izgovor za promjenu kursa, kad god je potrebno.

Pred Londonom je, stoga, jednostavna, ali osjetljiva operacija: prilagoditi protokol i poruke tako da se tihi kanal prema prvoj dami neprimjetno otvori. Ironija je da će kraljevska obitelj, više nego itko drugi, imati najbolju poziciju testirati hipotezu o Melaniji kao mogućem 'tajnom savezniku'. Ako je doista istina da 'ona je ta koja je važna', sljedeći će državni posjet pokazati koliko daleko šapat može dosegnuti u svijetu u kojem jedna osoba i njezin najuži krug određuju ritam politike.