Ben Fogle proputovao je više nego što većina ljudi može i zamisliti. Penjao se na Everest, prelazio oceane, istraživao pustinje i džungle te godinama dokumentirao živote ljudi na samim rubovima moderne civilizacije. No kada ga pitate o Hrvatskoj, njegov odgovor nije usmjeren na spektakularne krajolike ili nezaboravne pustolovine, nego na ljude.

'Moje prvo iskustvo s Hrvatskom bilo je tijekom rata, kada sam došao pomagati u sirotištima', prisjeća se. 'Cijelo to iskustvo ostalo mi je u prekrasnom sjećanju i imao sam sreću vratiti se mnogo puta tijekom godina.' Taj prvi dolazak ostavio je snažan trag. Više od trideset godina poslije Hrvatska je i dalje jedna od zemalja o kojoj govori s iskrenom naklonošću.

'Bio sam ondje ponovno prije samo nekoliko tjedana', kaže. 'Obožavam Hrvatsku. To je prekrasna zemlja, a posebno volim njezinu prirodu i ljude.' Upravo se ljudi iznova vraćaju kao tema našeg razgovora. Nakon dvadeset i pet godina snimanja pustolovnih dokumentaraca, Fogle je zaključio da su izvanredna odredišta samo dio priče. Ono što mu najduže ostaje u sjećanju jesu ljudi koje upozna na svojim putovanjima.

Susret s Nikolom

Možda upravo zato hrvatska epizoda serijala 'Where the Wild Men Are' i danas zauzima posebno mjesto među njegovim najdražim projektima. Umjesto da se usredotoči na preživljavanje ili spektakl, emisija je pratila Nikolu Borića, čiji je nekonvencionalni način života fascinirao gledatelje diljem Europe.

Za Foglea je Nikola i danas jedna od osoba koju se najviše nada ponovno posjetiti. 'Snimio sam jednu od epizoda 'Where the Wild Men Are' s nevjerojatnim čovjekom, Nikolom', kaže. 'Još ga nisam imao priliku ponovno posjetiti, ali iskreno se nadam da hoću. Ljudima se obično vraćamo kada se u njihovim životima dovoljno toga promijeni. Ne znam što se sve dogodilo Nikoli otkako smo bili ondje, ali stvarno se nadam da ću ga uskoro ponovno posjetiti.'

Epizoda, koja je ponovno prikazana na BBC Earthu 1. kolovoza, i danas mu je među najdražima. 'Obožavao sam snimati tu epizodu. Nikola mi je bio iznimno zanimljiva osoba, uživao sam u vremenu koje smo proveli zajedno i zaista se nadam da ću mu se ponovno vratiti.' To možda najbolje objašnjava privlačnost Fogleovih emisija. Iako gledatelje privuku impresivni krajolici, ono što njega uvijek vraća jesu ljudske priče.

Neočekivana ljubav prema Istri

Njegov posljednji posjet Hrvatskoj donio mu je još jedno otkriće. Iako je i ranije putovao Hrvatskom, ovog je ljeta prvi put ozbiljnije upoznao Istru. 'Mislim da je Istra nevjerojatna', kaže. 'Podsjeća me na malu Veneciju.' Uz osmijeh priznaje da ju je do sada potpuno zanemarivao. 'Moram priznati da me čak malo sram što prije nisam znao puno o Istri, ali oduševila me. Prekrasno su me ugostili i stvarno sam uživao u cijelom iskustvu. Sigurno ću se vratiti, ovoga puta s obitelji.' Za čovjeka koji već desetljećima profesionalno putuje svijetom, teško je zamisliti veću preporuku.

Od avanturista do pripovjedača

Gledajući unatrag, Fogle nikada nije planirao da će pustolovne emisije postati njegov životni poziv. Karijera je započela gotovo slučajno, kada je godinu dana živio na udaljenom škotskom otoku kao sudionik pionirske televizijske serije Castaway 2000. 'Prije 25 godina sudjelovao sam u reality emisiji u kojoj sam godinu dana živio na otoku u zapadnim škotskim otocima. Bio je to eksperiment održivog života i zajedništva, i apsolutno sam uživao.'

Uslijedile su godine snimanja divljih životinja i ekspedicija diljem svijeta. S vremenom se ipak nešto promijenilo. 'Dugo sam se prvenstveno bavio životinjama, ali prije otprilike petnaest godina razvio sam veliko zanimanje za ljude. Danas su mi jednako fascinantni kao velike pustolovine ili divlje životinje.' Upravo zato njegovi dokumentarci djeluju drukčije od klasičnih putopisnih emisija. Nisu samo priče o izvanrednim mjestima, nego prije svega o izvanrednim ljudima.

Zašto svaka avantura počinje poniznošću

Na pitanje što čini dobrog avanturista, Fogle ne spominje hrabrost. Govori o karakteru. 'Dobar avanturist je osoba otvorena uma, promišljena, filozofski nastrojena, samouvjerena i bez velikog ega', kaže. 'Najvažnije je nemati prevelik ego jer se avantura uvijek vrti oko ljudi i mjesta. Radi se o tome da izazovete sami sebe, ali i da shvatite kako ste samo dio iskustva, a ne njegovo središte.' Ta filozofija provlači se kroz gotovo sve što snima. Umjesto da sebe stavlja u prvi plan, Fogle radije sluša, promatra i dopušta drugima da ispričaju vlastite priče.

Povratak u prošlost

Takav pristup nastavlja i u svojoj novoj BBC Earth seriji 'Race for the Nile', u kojoj prati put viktorijanskih istraživača u potrazi za izvorom Nila. Za razliku od mnogih povijesnih dokumentaraca, ova je serija zahtijevala potpuno uživljavanje. Na pitanje jesu li tijekom snimanja doista nosili istu odjeću cijelo vrijeme, odgovara bez oklijevanja: 'Jesmo. Imali smo samo jedan komplet odjeće jer je izrada kostima bila vrlo skupa pa smo ih stvarno morali nositi cijelo vrijeme. I nije trajalo samo tjedan dana – mislim da smo tako živjeli oko tri tjedna.'

Iskustvo je bilo mnogo više od kostima. 'Bilo je to svojevrsno oživljavanje povijesti. Hrana je bila pripremljena prema tadašnjim receptima, a većina je zapravo bila vrlo ukusna. Ali spavati u platnenom šatoru usred afričke savane, dok su lavovi u blizini, potpuno je drukčije od načina na koji danas putujem.'

To putovanje još ga je jednom podsjetilo na nešto što, smatra, modernom životu često nedostaje. 'Mislim da nas suvremena udobnost čini pomalo mekšima. Napredak je, naravno, dobra stvar, ali vjerujem da je važno ponekad osjetiti i određenu nelagodu jer nam ona daje pravu perspektivu života.'

Putovanje se nastavlja

Unatoč svim osvojenim vrhovima i prijeđenim kontinentima, Ben Fogle i dalje govori s istom znatiželjom kao netko tko tek planira svoju prvu ekspediciju. Postoje ljudi kojima se želi vratiti. Mjesta koja želi upoznati još bolje. Priče koje tek čekaju da budu ispričane. Hrvatska je među njima.

Želi ponovno posjetiti Istru s obitelji. Nada se da će ponovno susresti Nikolu Borića i vidjeti kako se njegov život promijenio otkako su se posljednji put sreli. A ako ga je njegova karijera ičemu naučila, onda je to da najveće avanture rijetko počinju odredištem. One počinju otvorenim umom - i ljudima koje usput upoznamo.