Emily Henry donosi priču o prijateljstvu koje traje 12 godina i putovanjima koja spajaju Poppy i Alexa. Njihova veza počinje kao čisto prijateljstvo, no kako putovanja od Kanade do Barcelone napreduju, granica između prijateljstva i ljubavi sve je tanja. Film je režirao Brett Haley, a u glavnim ulogama su Emily Bader i Tom Blyth, uz zvučnu podršku Molly Shannon, Alana Rucka i Jameele Jamil.

Od prijateljstva do ljubavi

Poppy i Alex upoznali su se na nesretnom putovanju kući u Ohio nakon prve godine na Boston Collegeu. Poppy je zakasnila sat vremena, a njihovo prvo druženje obilježile su razlike u mišljenjima, od glazbe do sporta. Kad ostanu zaključani izvan auta, prisiljeni su dijeliti hotelsku sobu, a upravo ta prisilna bliskost pokreće prijateljstvo koje će ih povezivati na svakom godišnjem putovanju.

Autorica Emily Henry naglašava: ‘Vrlo je važno da gledatelji vide ove likove kao prijatelje. Prave, platonske najbolje prijatelje koji se vole, ali ne romantično ili senzualno - barem isprva.' Inspiraciju je pronašla u klasicima poput When Harry Met Sally, okrećući priču ulogama: ženski lik preuzima 'Harryjev' dio, a muški 'Sallyjev'.

Putovanja i filmske lokacije

Tijekom svojih avantura, Poppy i Alex posjećuju Squamish u Kanadi, New Orleans i romantičnu Toskanu, a završavaju u Barceloni na vjenčanju Alexovog brata. Iako se čini da film obilazi svijet, snimanje je većinom obavljeno u Barceloni. ‘Najveći izazov bio je prikazati Kanadu, Toskanu, New Orleans i New York u okolici Barcelone,’ kaže režiser Brett Haley.

Hoće li Alex i Poppy na kraju završiti zajedno?

Srećom, da. Nakon povratka kući u New York Poppy shvaća da ju je njezina nespremnost na obvezu stajala jedine osobe do koje joj je ikad istinski bilo stalo. Po povratku u New York postaje joj jasno da je, bježeći od ozbiljnosti, zapravo udaljila Alexa. Zato daje otkaz u putopisnom časopisu i odlazi u Ohio, u Alexovu kuću, odlučna da ovaj put ne prešuti ono što osjeća.

Kad ga napokon pronađe, u pravom romantično-komičnom stilu doslovno potrči za njim. Usred pješačkog prijelaza priznaje mu istinu: bilo ju je strah. Bojala se da će pomisliti kako je 'previše' kad upozna nju izvan njihovih godišnjih putovanja, onu svakodnevnu Poppy, bez odmora i razglednica. Ipak, shvaća da želi biti s njim, čak i ako to znači promijeniti vlastiti život.

Poppy shvaća i još nešto: koliko god se okolnosti mijenjale, u njihovoj je vezi jedno uvijek isto - oni sami, jedno drugome. Gdje god bila, uz Alexa se osjeća kao kod kuće. Henry to sažima jednostavno: dom je ondje gdje možeš biti u potpunosti svoj, bez stalnog preispitivanja i straha od odbacivanja. To je mjesto na kojem ne moraš umanjivati sebe da bi te netko prihvatio.

Alex na njezinu ispovijed uzvraća istom otvorenošću, a film završava prizorima njihove zajedničke svakodnevice: čaša vina u stanu u New Yorku i opuštanje na plaži, na odmoru - kao diskretan naklon naslovnici knjige 'Ljudi koje upoznajemo na odmoru'. Dok odjavna špica kreće, Henry naglašava poruku koju želi ostaviti gledateljima: ne postoji 'previše'. Kao osoba nisi ni previše ni premalo; u redu je biti ono što jesi. Prava se ljubav i bliskost mogu dogoditi tek kad dopustiš drugome da vidi cijelu, nesavršenu, ponekad 'neurednu' verziju tebe - i koliko god to bilo zastrašujuće, upravo je to najvrjednije.

Haley pak smatra da su Poppy i Alex savršen par baš zato što su različiti. Vjeruje da veza ima smisla tek kad te druga osoba potiče da preispitaš vlastiti pogled na svijet. Kroz ljubav učimo o sebi, a upravo je to, kaže, u središtu odnosa Poppy i Alexa.