Njezin prvi koncert u Solinu bio je idealna prilika da je pred mikrofon 'privede' ekipa In Magazina. Josipa Lisac bila je kao i uvijek jedinstvena, pričajući o brojnim temama, a prvo se osvrnula na svoj prvi nastup u Solinu.

'Debitiram. Nikad nije kasno. Vidite, biti debitant – pa tko se s tim još može pohvaliti? Nisam puno vidjela, ali sam pročitala o Solinu. To je prekrasna povijest, stvarno umjetnički grad, ali malo ću od toga vidjeti. To je – putuješ svuda, ali ništa ne vidiš. To je zakon profesije.'

Na glazbenoj sceni Josipa Lisac je već desetljećima, a od njezinog prvog albuma 'Dnevnik jedne ljubavi', koji je obilježio hrvatsku glazbenu povijest, prošlo je, vjerovali ili ne, više od pola stoljeća.

'Pa ja ne preslušavam, ali zato pjevam. Večeras ću pjevati o jednoj mladosti. Sad smo probali i ‘Ležaj od suza’. Ne treba to ni isprobavati jer potreban je onaj trenutak kad će se nešto dogoditi – to je sjajno. Predati se. Opustiti se – i kak ide, ide. To je neobjašnjivo, ali moraš biti unutra, u sebi. I to je ta motivacija koja se nalazi u tebi. Teško je to objašnjavati – muzika se doživljava i sluša.'

Kroz razgovor su se dotakli i njezine najveće i jedine ljubavi, Karla Metikoša, koji ju je zvao 'nježna zvijer'.

'Pa ja mislim da sam se malo smanjila k’o zvijer. Ne, sigurno više nisam onakva zvijer – to je točno. Ali to je on rekao slatko, kako bi me opisao: ‘Ona je tako krhka, nježna, ali dođe na binu i ona se pretvara u zvijer.’ Pa su se ljudi smijali – baš predivno', rekla je Josipa i potom dodala da joj Karlo i dalje daje snagu da ide dalje.

'Je, je, uvijek. Ja vjerujem, i vjerujem da duša živi i postoji. Baš to me oplemenjuje i daje mi snagu za dalje. Ja to ne mogu ispričati i propovijedati, nego mogu pokazati – i to je najljepše. Ja to živim i pokazujem.'

I dok je mladim glazbenicima poručila da ne nasljeđuju nego da izmisle sebe, danas 70-godišnjakinja sebi na početku karijere mnogo bi toga poručila, ali, ističe, na tom putu ne bi promijenila ništa.

'Nikada. Upoznala sam Karla. Dao mi je najljepše pjesme. Šta ja hoću više? Ja sam sretna.'

Protiv gluposti se teško boriti

A kada je riječ o odlasku u mirovinu, kod nje, kaže, takvo što ne postoji.

'Šta to znači – glazbena mirovina? Pa ja nemam radni glazbeni vijek, tijek. Mirovinu dobiješ ako imaš staž i ako radiš negdje – a gdje ja radim? Ja nisam zaposlena nigdje. U kakvu mirovinu da odem onda? Ne kužim. Ja znam na što vi ciljate, zato što ljudi kažu: ‘Joj, dosadni su, neka idu u mirovinu.’ Bože… smiješno, jezivo i glupo.'

Na kraju se dotakla i činjenice da rijetko daje televizijske intervju, priznajući da nije zlopamtilo i da razumije da i novinari, poput nje, imaju svoje borbe.

'Glupost je neprijatelj protiv kojeg se teško boriti. Ja volim novinare. Bez obzira na to što su mi nanijeli… igrali su se oni, ali ja znam da to opet nisu novinari kao novinari – i oni imaju iznad sebe one koji im dirigiraju.'