U novom Netflixovom hitu 'A House of Dynamite' (Kuća dinamita), oskarovka Kathryn Bigelow ponovno spaja napetost, politiku i hladni realizam. Film prikazuje jutro kada članovi američke raketne baze Fort Greely na radaru uoče interkontinentalnu raketu nepoznatog podrijetla koja juri ravno prema Chicagu. U zemlji nastaje panika - najviše obavještajne i obrambene službe imaju samo 18 minuta za odlučiti kako će reagirati prije mogućeg udara.

Film, čiji je scenarij potpisao Noah Oppenheim, kroz tri paralelne perspektive prikazuje što se događa iza zatvorenih vrata Bijele kuće, Pentagona i STRATCOM-a, gdje se putem videokonferencija pokušava donijeti odluka koja bi mogla spasiti ili uništiti svijet.

Ljudi pod pritiskom i institucije koje pucaju po šavovima

‘'Kuća dinamita' nije film o junacima, nego o sustavima, procesima i ljudima koji unatoč najboljoj pripremi mogu pogriješiti', objašnjava scenarist Oppenheim, koji je 25 godina radio kao novinar prateći politiku i međunarodne odnose.

‘Netko mi je jednom rekao: 'Imam lošu vijest - ne postoji kat odraslih koji znaju što treba raditi.' Svi samo pokušavamo učiniti najbolje što možemo. To vrijedi i za Bijelu kuću i za Pentagon,’ kaže Oppenheim.

Kako bi film izgledao što uvjerljivije, Bigelow i Oppenheim angažirali su niz stručnjaka - od bivših obavještajnih dužnosnika do vojnih savjetnika. Među njima je i Dan Karbler, bivši šef stožera američkog STRATCOM-a, koji je bio i tehnički savjetnik filma. ‘Mislio sam da ću samo sjediti u pozadini, ali Kathryn me posjela pokraj sebe. Htjela je da svaka scena izgleda autentično,’ otkrio je Karbler.

Može li se takav napad zaista dogoditi?

U filmu američka vojska ne zna tko je ispalio raketu - detalj koji, prema stručnjacima, i nije baš realan. ‘Nepripisivi’ napadi gotovo su nemogući jer SAD ima napredan sustav satelita koji precizno prati lansiranja projektila. Ipak, kaže Karbler, u teoriji bi bilo moguće da netko omete satelitske sustave i tako stvori zabunu. ‘Nije vjerojatno, ali vrijedi vježbati takve scenarije,’ priznaje.

Kad raketa već krene prema kopnu, obrana iz Fort Greelyja u filmu ispaljuje dvije presretačke rakete - i obje promašuju. ‘To je vrlo realno prikazano,’ kaže Karbler. ‘Kada sustav zakaže, u prostoriji vlada šok i nevjerica. Osjećaj nemoći je ogroman.’

Bigelow je svjesno izbjegla klasičnu holivudsku akciju i odlučila se fokusirati na emocije - trenutak kad i najbolje obučeni vojnici shvate da su nemoćni.

‘Htjeli smo pokazati da su ti ljudi trenirali sve scenarije, napravili sve kako treba, i ipak, sustav zakaže,’ kaže Oppenheim.

Što se tiče vjerojatnosti da presretač pogodi cilj, službeni podaci kažu da je šansa oko 61 posto. ‘Danas smo bolji nego prije, ali i dalje je to borba protiv vremena i fizike,’ dodaje Karbler.

Tajne bunkera i neizgovorene odluke

U završnici filma, dužnosnici bježe u Raven Rock, stvarni podzemni vojni bunker u Pennsylvaniji. On doista postoji, ali malo se zna tko ima pravo ući i koliko je zapravo siguran. ‘Nikad nije testiran u stvarnoj situaciji, pa nitko ne zna bi li funkcionirao,’ priznaje Oppenheim.

Zanimljivo, predsjednici Sjedinjenih Država ne vježbaju ovakve scenarije. Posljednji koji je to učinio bio je Ronald Reagan. ‘Nitko ne želi ni razmišljati o odluci koja bi značila kraj svijeta,’ kaže Oppenheim.

Je li nuklearna prijetnja danas stvarnija nego ikad?

Iako nuklearni rat većini ljudi danas djeluje kao daleka prošlost, stručnjaci upozoravaju da je opasnost veća nego u vrijeme Hladnog rata. ‘Sat sudnjeg dana bliži je ponoći nego ikad,’ podsjeća Oppenheim.

Ruski predsjednik Vladimir Putin otvoreno je govorio o ‘taktičkom nuklearnom oružju’ u kontekstu Ukrajine, a posljednjih 15 godina zabilježene su stotine lansiranja projektila između država.

‘U filmu se kaže da su zidovi puni dinamita - i ne možemo ga izvući van, ali možemo spriječiti da se fitilj zapali,’ kaže Karbler. ‘Možda zvuči naivno, ali taj razgovor mora doći do najviših razina ako želimo naprijed.’

‘Kuća dinamita’ nije samo triler o nuklearnoj prijetnji. To je film o ljudima pod pritiskom, o sustavima koji pucaju i o tankoj granici između kontrole i kaosa. A dok svijet ponovno balansira između diplomacije i straha, Bigelowin film djeluje zastrašujuće aktualno.