Ako ste mislili da o kapetanu hrvatske nogometne reprezentacije i igraču AC Milana 40-godišnjem Luki Modriću znate gotovo sve, prevarili bi se. Njegov novi intervju, koji je dao za talijanski Corriere della Sera, otkrio je brojne nepoznanice iz njegovog života.

Povod intervjua bio je, naravno, njegova nogometna priča, no uz sve to, Luka se dotakao i mnogih detalja iz privatnog života. Tako je otkrio kako je radio kao konobar te da je u tome bio prilično dobar. Naime, za života u Zadru, pohađao je školu za hotelijerstvo na Boriku, a prve godine praksu je odrađivao u jednom tamošnjem restoranu gdje su se održavale svadbe.

Poštovanje, skromnost i poniznost

Za svoje roditelje, Stipu i Radojku, rekao je kako su mu usadili važne vrijednosti, poštovanje prema svima i skromnost, a poniznost mu je, kaže, pomogla i na terenu i u životu. Uz njih, važno mjesto u njegovom životu ima i njegov stric, očev blizanac, s kojim ima posebnu vezu.

Pričajući o obitelji, Luka Modrić nije mogao ne spomenuti i djeda Luku po kojem je dobio ime. 'S ponosom nosim njegovo ime. Kao dijete nisam išao u vrtić, stalno sam plakao, pa su me odveli u njegovu ‘visoku kuću‘ podno Velebita, u Dalmaciji. Bila je to kuća cestara: moj djed je bio odgovoran za održavanje cesta. Bila je pola sata hoda od ‘niske kuće‘ u kojoj su živjeli moji roditelji. Djed me naučio lopatati snijeg, slagati sijeno i voditi stado na ispašu. Odrastao sam sa životinjama; uživao sam vući koze za rep. Mislim da sam tamo, među ovcama i kamenjem, naučio igrati nogomet.'

Svoju suprugu Vanju upoznao je u jesen 2004. u vrijeme kada je igrao za Dinamo Zagreb, i od tada su zajedno. 'Radila je u agenciji koja je pronalazila stanove za igrače. Prvi put kad me nazvala da mi pomogne organizirati selidbu, držao sam je na telefonu tri sata, pitao sam je sve, čak i najbeskorisnije stvari, samo da razgovaram s njom. Od tada je, malo po malo, naša ljubav rasla. To mi je jako važno. Danas imamo troje djece: najstariji, Ivano, ima 15 godina', rekao je Luka otkrivši da njegov sin voli igrati nogomet, no on ga ne namjerava 'prisiljavati' na ništa.

Djedova kuća

Luka je otkrio i kako je njegov sin, kada se rodio, teško disao. 'Imao je trombozu u jednom plućnom krilu. Sjećam se vožnje do bolnice: nikad u životu nisam vozio tako brzo. Nakon prvo dvoje djece, liječnici su predložili da prestanemo. Ali moja supruga je htjela treće, iako je bilo rizično. A kad žene žele, žene mogu. Hvala Bogu, sve je prošlo dobro. Sofija je radost našeg doma. Moja obitelj voli Milano.'

Za sam kraj, otkrio je i što se dogodilo s 'visokom kućom' u kojoj je živio njegov nikad prežaljeni djed Luka. 'Izgorjela je nakon što je moj djed ubijen. Zemljište oko nje je očišćeno od mina, iako su znakovi upozorenja još uvijek tamo. Danas je državno vlasništvo. Sva je u ruševinama, zarasla u korov. Razmišljaju o tome da od nje naprave muzej. Ali ne bih želio da itko drugi odlučuje. Volio bih je kupiti. Za svog djeda i za sebe. Ta ruševina je dio mog života.'