Nur je maćeha čiji su šarm, hladnoća i kalkulacija pokretač većine tragedija u seriji 'Leyla'. Gonca Vuslateri utjelovila ju je s precizno odmjerenom dozom zavodljivosti i prijetnje, prebacujući lik iz obične negativke u punokrvnu antiheroinu kojoj publika usprkos tome ne može odoljeti.

Glumom se bavi još od malih nogu i često glumi likove koji imaju složene i mračne karaktere, a u razgovoru za medij Posta otkrila je brojne detalje o sebi.

Nakon što ste na svijet donijeli kćer Asyu vrlo brzo ste se vratili na ekran s odličnim projektom. Nije li to bila teška odluka?

Naravno da je bilo teško, ali od početka je bilo jasno da ću biti majka koja radi. To su govorili i moji prijatelji i obitelj. U početku sam se potpuno zatvorila jer je ta tjelesna i životna veza s bebom nešto neopisivo. Čak i kada bih je ostavila samu, samo dok bih 15 minuta spavala negdje u drugoj prostoriji, osjećala sam se strašno. No s vremenom, i nakon razgovora s našim liječnikom, shvatila sam da majčinstvo nije osjećaj krivnje ni kazna. Nema smisla mučiti se ako odeš oprati ruke na pet minuta. Sada smo sve doveli u rutinu i zato sve ide jako lijepo. Radim i provodim vrijeme s Asyom i jako sam zahvalna!

Kako definirate majčinstvo?

Iako je majčinstvo za svaku ženu drugačije, za mene je to vrlo božanski i uzvišen osjećaj.

Kako ste tako brzo uspjeli izgubiti kilograme nakon poroda?

U prvim mjesecima dojenja znala sam popiti i do četiri litre vode dnevno. Nakon dojenja osjećala sam se kao da sam dvaput istrčala stadion. Moji obroci većinom su bili salate. Čak i za doručak sam željela kuhano jaje i salatu. Voda i salata najviše su mi pomogli da smršavim.

Koja je razlika između Gonce prije majčinstva i Gonce majke?

To su dva potpuno različita života. Ovo je nova Gonca jer sam u vrlo uzbudljivoj avanturi. Zapravo, s Asyom sam ponovno rodila i sebe. Uživam u toj novoj Gonci i njezinim pustolovinama. Kad imaš bebu, razviješ vještine kriznog menadžmenta. To čovjeku daje određenu ozbiljnost.

Kako se ljubav između vas i supruga promijenila nakon dolaska djeteta?

Kad ga vidim kao oca, još se više zaljubim u njega. Levent je i dalje moj dečko i otac mog djeteta. Naš odnos uvijek je svjež. Brak i dijete nisu ništa promijenili. Jako sam zahvalna suprugu, a njegova komunikacija i pažnja su prekrasne. Asya je sretno dijete jer ima takvog oca.

'Ne opravdavam Nur, ali pokušavam razumjeti'

U seriji 'Leyla' lik Nur kojeg igrate jako se svidio publici. Jeste li to očekivali?

Znala sam da će projekt biti zanimljiv. I glumačka postava je bila odlična. Ali reakcije su nadmašile moja očekivanja i to me jako razveselilo. Bilo je sjajno nakon četiri godine ponovno stati pred publiku. Shvatila sam koliko mi je to nedostajalo. Raditi s Hilal Saral bila je velika sreća. Ekipa nam je odlična.

Kakav je vaš odnos s Nur? Razumijete li njezina djela?

Ne opravdavam je, ali pokušavam razumjeti. Nitko se ne rađa zao. I Nur je jednom bila dijete, vrlo ranjeno dijete s traumama. Sada gledamo njezinu nepravednu borbu sa životom. Njezine metode su pogrešne. Svatko ima svoju priču, a neki ljudi u toj priči krenu krivim putem.

Svi smo bili očarani plesnim scenama. Kako su nastale?

To su ideje naše drage redateljice Hilal Saral. Čak i ona prva scena plesa na plaži snimana u 7 ujutro, a bilo je jako zabavno. Nur je trebala imati i takvu stranu. U društvu to često vidimo – kad smo sami, plešemo, pjevamo, zamišljamo da pjesme pjevamo mi sami. Željeli smo da Nur ima takve trenutke koje dijeli s publikom. Mislim da je to bio vrlo lijep izbor. Snimili smo to u smijehu, u zoru.

Stil joj se promijenio

Imate li zajedničkih osobina s Nur?

I ja sam s godinama postala netko tko pleše više iznutra. Više nemam želju plesati vani. Kad taj osjećaj postane prejak, ne razbijam prostor plesom – samo se lagano njišem. Nekad sam bila potpuno drukčija, skakala bih i plesala. Sad se moj stil promijenio, ne znam ni sama kako.

Na nedavnoj dodjeli nagrada rekli ste: 'Danas primam nagradu od onih kojima sam nekad bila konobarica.' Bilo je to vrlo iskreno i dirljivo.

Za mene je to bio poseban trenutak. Mislila sam da bi bilo nepoštovanje prema vlastitoj priči i prema Gonci koja ju je nastavila pisati svojim rukopisom da to ne spomenem. Umjesto da ljudima dajem naučene rečenice, radije sam stala pred njih s vlastitim iskustvom. To je iskrenije i pruža više nade. Nisam osoba koja svoju vrijednost traži u ispraznom egu. Prihvatiti sebe, smijati se vlastitoj priči – to je prekrasno. Zagrliti svoju priču i razgovarati s njom, to je vrhunac osobnog razvoja.

Koja vam je uloga bila najzahtjevnija, ali vas ujedno najviše razvila?

Iskreno, nisam imala trenutaka u kojima bih se osjećala previše iscrpljeno. Umorna jesam bila, ali nikad nisam odustala. Na sceni sam od devete godine. Ako već profesionalno zarađujem, nikad neću razočarati ni sebe ni druge. Zato radim i trudim se.