S proslavljenim gitaristom i autorom Juricom Pađenom, koji je svojim prepoznatljivim rukopisom obilježio neke od najvažnijih trenutaka u povijesti domaće glazbe, uhvatili smo ritam ususret novim nastupima.

Iza njega su desetljeća staža, kultni bendovi, bezbroj odsviranih koncerata i pjesme uz koje su odrastale generacije. No, unatoč statusu žive legende zagrebačkog i regionalnog rocka, osnivač i frontmen grupe Aerodrom danas najviše uživa u jednostavnim stvarima: prebiranju po gitari u miru svog doma, ispijanju čaja i stvaranju glazbe bez grča i kalkulacija.

Kako biste novi album opisali nekome tko ga još nije čuo – po zvuku, atmosferi, temama?

Skratio bih muku i sebi i njemu te rekao da posluša ako ga zanima.

Koliko su se Aerodrom i vaš autorski rukopis promijenili u odnosu na rane albume, a što je ostalo isto?

Uvijek je to ista stvar, s manjim ili većim varijacijama – neki kažu da imam prepoznatljiv autorski rukopis, pa bi onda bila šteta mijenjati to, a jedino mi je bitno da se ja zabavljam dok radim na pjesmi. Pritom sam najsretniji ako uspijem iznenaditi samog sebe.

Jeste li perfekcionist u studiju ili volite ostaviti malo 'nesavršenosti' da se osjeti živa svirka?

Volim kad se u kreativnom procesu dogode nepredvidive stvari, jer moj je pristup da ne vodim ja pjesmu, nego ona mene…

Dobar tulum

Zašto ste baš 'Sveti gral' odabrali kao najavni singl albuma, je li u toj pjesmi njegova bit? Jeste li u njoj željeli ispričati neku konkretnu priču ili je više riječ o metafori za potragu koja nikad ne prestaje?

Sigurno je to da je riječ o metafori, u ovom slučaju za ljubav.

Što je za vas osobno sveti gral – u glazbi, u životu?

Znači život koji je, koliko je to moguće, ispunjen ljubavlju, pozitivom i kreativnim djelovanjem.

Spremate se za koncert u Boogaloou. Kakav ste koncertni koncept zamislili, više best of ili s fokusom na novi materijal?

Koncert će biti kombinacija best of, nekoliko novih stvari i nekoliko klasika iz 80-ih, naravno bendova s kojima sam također svojedobno svirao. Uglavnom, bit će to dobar tulum.

'Obične ljubavne pjesme', 'Stavi pravu stvar', 'Fratello', '24 sata', 'Otkazani let'… Kako danas doživljavate te klasike kad ih izvodite nakon toliko godina?

Moj doživljaj je isti kao i nekad, volim svirati te pjesme jer su dobre, publika ih zna i voli i predivno je vidjeti sretna lica koja ti daju dodatni motiv i energiju.

Imate li neku pjesmu koju osobno više ne biste svirali, a publika je i dalje traži?

Ne, jer svaka pjesma koja je na našoj set listi prošla je visoke kriterije da bi postala dio repertoara.

U Boogaloou vam se pridružuje Borna Čop s bendom. Što vam znači to gostovanje gitarista Filma, ima li tu i malo nostalgije za osamdesetima?

Borna Čop je jedan od ljudi sa scene koji prenose stvar dalje. Promovira tradiciju zagrebačkog rock&rolla, pa će on i njegov bend otvoriti koncert, kako u Zagrebu, tako i u Osijeku.

'Nisam siguran koliko sam odrastao'

Koliko su vam suradnje važne danas – postoji li netko s kime još niste radili, a voljeli biste?

U životu sam imao čast surađivati s jako puno različitih glazbenika i svaka od tih suradnji ostavila je neki trag u mojoj karijeri: od vrhunskih rock glazbenika, preko jazz majstora, pa do izvođača narodne i klasične glazbe i nekih od istaknutih hip-hop i elektro protagonista. Po mom mišljenju, postoji samo dobra i glazba koja to nije, bez obzira na žanrove.

Nakon Zagreba slijede Rijeka, Beograd, Osijek, Sarajevo… Osjeća li se razlika u publici iz grada u grad ili je 'rock publika' svugdje ista?

Nisam siguran koliko stvarno ima onih koje smatramo rock publikom, naime po play listama, koje se danas slažu, vidim da je vrijeme profiliranih slušatelja iza nas. Ljudi znaju ili ne znaju pjesme i prate različite stilove glazbe.

Što vam znači kad vam netko kaže da je odrastao na vašoj glazbi?

To mi puno znači jer podrazumijeva duhovnu vezu iako nisam siguran koliko sam ja odrastao…

Kao gitarist s toliko staža, imate li još uvijek potrebu otkrivati nove zvukove, efekte, gitare ili ste našli svoj mir?

Naravno da uvijek pokušavam naći neki novi, drugačiji zvuk, ali u sklopu mog gitarističkog potpisa, kao što mi je jednom rekao Steve Lukather, kad on svira na opremi Davida Gilmoura – zvuči kao Lukather, a kad Gilmour svira na njegovoj opremi – zvuči kao Gilmour. Dakle, uz sve moguće efekte i eksperimente, onaj tvoj bazični zvuk, ako ga uspiješ naći, uvijek ostaje dio tvog gitarističkog potpisa. Jer najvažniji dio zvuka su tvoja osobnost, srce i duša.

Uživanje u laganini modu

U jednom ste intervjuu rekli da vam je obitelj danas najveća podrška. Kako izgleda vaš idealan dan kod kuće, daleko od bine i studija?

Prebirem po gitari, pogledam neki film, popijem čaj… Kao i većina ljudi, pretpostavljam, uživam u tom laganini modu.

Postali ste otac u različitim životnim fazama. Kako ste se vi mijenjali kao roditelj kroz godine? Koliko vam djeca danas utječu na to kako razmišljate o karijeri, koncertima i tempu rada?

Shvatio sam da i djeca mogu biti naši učitelji, a pozitivno utječu jer me podržavaju u onome što radim…

Često ističete da uživate u mirnijem obiteljskom ritmu nego nekad. Što vam danas znači pojam 'rock’n’roll život' – je li dobio neku novu, tišu definiciju?

Razumijem pitanje, ali rock&roll život nikad za mene nije bio samo seks, droge i alkohol. Ono kako ja vidim taj pojam – to je prilika da budeš svoj i slobodan, da maksimalno razviješ svoje potencijale. Dakle da evoluiraš i postaneš najbolja moguća verzija sebe.