Njegove emotivne interpretacije u rekordnom su roku osvojile društvene mreže i napunile dvorane, no Jakov Jozinović ne dopušta da ga svjetla reflektora ponesu. Iako je preko noći postao jedno od najtraženijih mladih imena regionalne scene, 20-godišnji pjevač otkriva kako se iza glasne i moćne scenske energije krije znatno tiši, povučeniji mladić. Za razliku od mnogih vršnjaka koji žive za lajkove, bira stvaran život - mali krug starih prijatelja, obitelj koja ga vraća na zemlju i emocije koje ostaju rezervirane samo za njegova četiri zida
Publika ga je zavoljela upravo kroz dirljive izvedbe u kojima se osjeća svaka riječ, a Jakov Jozinović ističe kako je za njega ključ u iskrenosti. Ne pristaje pjevati stihove iza kojih ne može stati cijelim srcem ili koje sam ne proživljava. Pjesma, po njemum mora imati dušu i nositi istinsku emociju, bilo da je riječ o raskošnoj, velikoj baladi ili posve jednostavnoj melodiji. Tek kada ga pjesma istinski dotakne, zna da je može donijeti uvjerljivo i prenijeti tu energiju na slušatelje.
vezane vijesti
Prijatelji i obitelj drže ga na zemlji
Iako mu se svakodnevica naglo promijenila, Jakov ostavlja dojam iznimno staloženog i prizemljenog mladića. Najveću zaslugu za to pripisuje krugu ljudi koji su uz njega bili davno prije nego što su se upalila svjetla reflektora. Obitelj i dugogodišnji prijatelji njegovo su sigurno utočište. Trudi se, kaže, ne živjeti samo za društvene mreže i javnu sliku. Važno mu je sačuvati svoj mir i sasvim obične, svakodnevne trenutke.
Otkrio je koliko se privatno razlikuje od Jakova kojeg publika vidi na sceni i društvenim mrežama. 'Na sceni sam možda glasniji, slobodniji i energičniji, ali privatno sam mnogo mirniji i povučeniji. Volim tišinu, more, vožnje bez plana i male krugove ljudi. Mislim da publika vidi veliki dio mene, ali naravno da postoje stvari koje čuvam samo za sebe', rekao je za Azru.
Balans između ciljeva i prepuštanja trenutku
Kada je riječ o budućnosti, ne robuje strogim dugoročnim planovima. Iako voli imati jasnu viziju i ciljeve prema kojima teži, priznaje kako ga je život naučio da se stvari rijetko odvijaju točno onako kako smo zamislili. Zato danas nastoji pronaći mjeru između postavljanja smjernica i uživanja u onome što mu se događa sada i ovdje. Ono što u tom ubrzanom ritmu najstrože čuva podalje od reflektora i društvenih mreža jesu njegovi najmiliji i najdublje emocije, uvjeren da u današnjem vremenu svatko mora sačuvati kutak koji pripada isključivo njemu.
