Na temu života nakon profesionalnog skijanja - od planinarenja i jedrenja pa nadalje, Ivica Kostelić otkrio je za Story, postoji li trenutak kad si kaže 'Ok, sad je dosta'. Priznao je da ima svoje fizičke granice zbog problema s koljenom koje nije u najboljem stanju. Ne može izvoditi određene zahtjevne skijaške pokrete poput velikih skokova, ali te ograničenja prihvaća.

Potvrdio je da je očinstvo promijenilo njegov pristup avanturama pa sada ulazi u ekstremne izazove s manje rizika.

Kazao je da djeca njegove avanture više doživljavaju kao brigu nego ponos: 'Sudeći po pitanjima mojeg sina koji uvijek pita ova neka zabrinjavajuća pitanja, vjerojatno ih više brine nego nešto drugo. Oni me, kao i što se tiče skijanja ili sporta, prvenstveno percipiraju kao oca'.

Pričao je i o tome što ga je roditeljstvo naučilo o strpljenju, ranjivosti i prepuštanju. 'Roditeljstvo je visoka škola strpljenja. Činjenica je isto da, ako ste roditelj i naravno ako tu ulogu uzmete ozbiljno i odgovorno, onda to znači da jedan velik dio svojeg života, ili možda bih čak rekao veći dio svog života, vi poklanjate drugome. I to je nešto što trebate prihvatiti ako hoćete biti odgovoran roditelj. Tako da je to prije svega škola predavanja drugome', izjavio je za Story.

Kad je riječ o braku sa suprugom Elin kaže da je 'najizazovnije uskladiti razvoženje djece da nijedno od njih ne bude uskraćeno ni za što od onoga što imaju druga braća i sestre'. Priznaje i da cilja na napredak u jedrenju kako bi se natjecao na vrhunskim offshore regatama i postao izvrstan u tome. Želi snimiti filmove i projekte vezane uz skijanje dok je u formi, a prioritet mu je postaviti djecu na noge i pomoći im ostvariti vlastite snove.

Unutarnji motor, pojasnio je, mora raditi i u starosti jer standard života ovisi upravo o tome. Također je otkrio i da su se vratili iz Ivanić-Grada u Zagreb jer su djeca sve više vezana za glavni grad te da je dnevne vožnje između lokacija postalo nepodnošljivo. Planiraju se vratiti kad djeca odrastu.