No iza tih izlazaka, kaže, krila se i njezina usamljenost.

O životu princeze Diane napisane su brojne knjige, snimljeni dokumentarci i televizijske serije, no gotovo tri desetljeća nakon njezine smrti i dalje izlaze na vidjelo zanimljivi detalji. Jedan od njih otkrio je Dickie Arbiter, bivši glasnogovornik kraljevske obitelji, koji je godinama blisko surađivao s princezom i njezinim tadašnjim suprugom Charlesom.

Gostujući u emisiji 'Palace Confidential' britanskog Daily Maila, Arbiter je ispričao da je Diana znala potajno napuštati Kensingtonsku palaču i sama se voziti londonskim ulicama, a da njezino osiguranje nije znalo kamo odlazi.

Prema njegovim riječima, princeza je tijekom tih noćnih izlazaka odlazila u četvrt Paddington, gdje je davala novac seksualnim radnicama i promatrala kako se beskućnici snalaze na ulici.

Usamljenost iza zidova palače

Arbiter, koji je od 1988. do 2000. bio jedan od glasnogovornika kraljice Elizabete II., tvrdi da su Dianini noćni izlasci imali dva razloga. S jedne strane, željela je pomoći ljudima koje je društvo često zanemarivalo, a s druge je pokušavala pobjeći od samoće i dosade koju je osjećala u palači.

'Imala je samo telefon kojim je mogla nazvati prijatelje. Oni baš i nisu bili oduševljeni svim sigurnosnim procedurama kroz koje su morali proći da bi je posjetili', prisjetio se Arbiter.

Objasnio je da je Diana osiguranju morala unaprijed dostaviti imena i adrese prijatelja, registarske oznake njihovih automobila te točno vrijeme dolaska i odlaska.

Sve je to, kaže, privatna druženja činilo prilično kompliciranima.

'Primala je goste na ručku, ali ne i na večeri, pa je stalno očajnički tražila nešto čime bi se mogla baviti', ispričao je.

Tjelohranitelju bi rekla da ima slobodnu večer

Posebno je zanimljiv način na koji je, prema Arbiterovim tvrdnjama, Diana uspijevala izbjeći pratnju.

Ponekad bi svojem tjelohranitelju rekla: 'Večeras ne idem nikamo. Možete uzeti slobodnu večer.' No automobil bi ipak stigao, a princeza bi se odvezla prema Paddingtonu.

'Nije odlazila samo kako bi davala novac seksualnim radnicama nego i kako bi vidjela kako se beskućnici snalaze. Smatrala je da je to nešto što mora učiniti, ali radila je to i iz dosade', rekao je Arbiter.

Njegovo svjedočanstvo pruža drukčiji pogled na život žene koja je u javnosti djelovala okružena luksuzom, pažnjom i ljudima, ali se, prema riječima njezina nekadašnjeg suradnika, iza zatvorenih vrata palače često osjećala usamljeno.

Dianina briga za beskućnike nije bila nepoznata javnosti. Tijekom života aktivno je podržavala britansku humanitarnu organizaciju Centrepoint, koja pomaže mladim ljudima bez doma, a u posjete prihvatilištima povremeno je vodila i sinove Williama i Harryja.

Željela je da njezini sinovi upoznaju život izvan kraljevskih rezidencija i shvate s kakvim se problemima suočavaju ljudi koji nemaju privilegije kakve su njima bile dostupne.

U razgovoru za Vogue još 2017. godine Arbiter je istaknuo da je Diana bila iznimno brižna majka koja je sinovima nastojala pokazati svakodnevni život običnih ljudi. Vodila ih je u kina, trgovine i restorane brze hrane, ali i među beskućnike te ljude koji su se borili s ovisnošću.

Njezin humanitarni rad obuhvaćao je i podršku osobama koje žive s HIV-om, u vrijeme kada su predrasude i strah od zaraze bili znatno izraženiji nego danas. Dianin interes za problem beskućništva danas nastavlja i njezin stariji sin, princ William, kojemu je to jedno od važnih područja humanitarnog djelovanja.

Progovorio i o Charlesovoj reakciji na Dianinu smrt

Arbiter je tijekom razgovora komentirao i knjigu Dianina brata Charlesa Spencera 'Swan Song: Diana, My Sister', u kojoj je Spencer iznio niz tvrdnji o odnosima unutar kraljevske obitelji.

Posebno se osvrnuo na Spencerov prikaz reakcije tadašnjeg princa Charlesa nakon vijesti o Dianinoj prometnoj nesreći u Parizu 1997. godine.

Arbiter je osporio bratovu verziju događaja, tvrdeći da Charlesa nije vidio toliko potresenog još od smrti njegova praujaka lorda Mountbattena.

Riječ je o različitim osobnim svjedočanstvima o događajima koji su prethodili jednom od najpotresnijih trenutaka u novijoj povijesti britanske monarhije. Podsjetimo, Diana je poginula 31. kolovoza 1997. godine u Parizu, u dobi od samo 36 godina. Gotovo tri desetljeća poslije zanimanje za njezin život ne jenjava, a Arbiterove priče podsjećaju na manje poznatu stranu princeze koju su milijuni poznavali kao 'narodnu princezu'.