Iako iza sebe ima nastupe u nekim od najprestižnijih dvorana svijeta, poput Carnegie Halla i Sydneyske opere, za njega lokacija zapravo nikada nije bila presudna. Ibrica Jusić vjeruje da glazba ne bira prostor, pa priznaje da bi pjevao s potpuno jednakim žarom čak i da ga stave na granu smokve ili masline.

Tajna njegovih nastupa, ističe, ne krije se u zidovima koji ga okružuju, već u onome što izvođač donosi sa sobom – čistoj emociji i snažnoj energiji koju dijeli s publikom. Uvijek skroman, zahvaljuje Bogu što mu je, uz malo talenta, podario upravo taj jedinstveni osjećaj za povezivanje i stvaranje neraskidivog kontakta s ljudima koji ga slušaju.

Jedna od najdražih životnih tema

Kada danas, s vremenske distance, analizira svoj nevjerojatan put, na njemu nema mjesta za žaljenje za propuštenim prilikama. Njegova karijera produkt je isključivo vlastitog znoja i truda, bez ikakvih 'prečaca'. S pravom se pita postoji li danas uopće umjetnik svjetskoga glasa koji već 62 godine funkcionira kao sam svoj šef. U industriji prepunoj menadžera, klanova i usluga ispod stola, on je uvijek birao teži, ali pošteniji put.

>> Večer sjećanja na Vinka Cocu obilježio emotivni nastup Ibrice Jusića <<

Izvan pozornice i blještavila, najveći mir pronalazi u društvu svog psa i mačka. O svojim ljubimcima priča s jednakom strašću kao o glazbi, a pričao je i na temu ljubavi koja mu je oduvijek bila glavna inspiracija i jedna od najdražih životnih tema, danas o njoj progovara s golemom dozom zaraznog humora.

'Danas me napadaju više nego ikad. Ja kažem: 'Gdje ste bile prije 50 godina? Što me sad napadate, više nema ništa.' Ali dobro, sve je to život. Treba se pomiriti s vremenom u kojem živimo, biti svjestan svojih godina i svojih mogućnosti. Da nema ljubavi, ne bi svijeta bilo', izjavio je za In Magazin.